Obdukcija tijela čovijeka – što je, kako i kada se radi

Što je obdukcija i kako je nastala?

Obdukcija ili sekcija, nekropsija ili autopsija je određeni i krajnji medicinski zahvat u kojemu je obuhvaćen vanjski pregled, pregled određenih unutarnjih organa, pregled organskih sustava te tjelesnih šupljina trupla. Koja je svrha obdukcije? Primarna svrha je usporediti dobivene kliničke podatke i simptome skupa s patomorfološkim nalazima i tako zapravo utvrditi koji je bio uzrok smrti pojedine osobe.

Danas u suvremenoj medicini obdukcija služi i kao procjena kako se ubuduće mogu liječiti pojedine bolesti. Navedeni proces se vrši pomoću kirurških metoda, a tehnike datiraju još iz osnova obdukcije iz sredine i kraja 19 - og stoljeća. Najveće zasluge kada pričamo o procesu obdukcije svakako pripadaju austrijskom liječniku Carlu Von Rokitansky i njemačkom liječniku Rudolfu Virchow.

Austrijski liječnik je tokom svoje karijere sveukupno obavio preko 30.000 sekcija i dan danas se smatra ocem makroskopske dijagnostike. Njemački liječnik je s druge strane zaslužan za uvođenje mikroskopske analize tkiva te stanica i tako postao utemeljitelj celularne patologije koja je danas osnova u suvremenoj medicini. U Hrvatskoj je prvi odjel za obdukcije osnovan 1913 godine u Zagrebu u današnjoj Kliničkoj bolnici Sestre milosrdnice.

Kada se provodi obdukcija?

Po pravilu obdukcija se provodi na sami zahtjev liječnika koji se bavio liječenjem preminulog, liječnika mrtvozornika ili ukoliko obitelj pokojnika da zahtjev. Zakon o zdravstvenoj zaštiti u Republici Hrvatskoj kaže kako se obdukcija provodi ako: Postoji određena sumnja da je smrt prouzročena nekim kaznenim djelom ili ako se povezuje s izvršenjem nekoga kaznenog djela. Kada je ona potrebna radi zaštite zdravlja drugih, točnije kada dolazi do zahtijeva sa strane epidemiološke ili sanitarne strane.

Kada zahtjev za obdukciju podnese obitelj preminule osobe i kada je osoba preminula u zdravstvenoj ustanovi. Ukoliko je osoba preminula u zdravstvenoj ustanovi tada ravnatelj navedene ustanove na zahtjev obitelji preminule osobe u sporazumu s rukovoditeljem ustanove i patologom odlučuje hoće li doći do obdukcije ili ne.

Od navedenog postupka se ne može odustati ukoliko se radi o: Neprirodnoj smrti ili ako je smrt nastupila radi nepoznatog uzroka. Ako smrt nastupi tijekom određenog zahvata. Ako smrt nastupi u svega 24 sata od kada je osoba zaprimljena u zdravstvenu ustanovu. Ako je osoba sudjelovala u nekom ispitivanju lijeka ili proizvoda.

U slučaju da preminula osoba želi darivati svoje organe sukladno zakonu. Kada postoji sumnja na neprirodnu ili nasilnu smrt, ili ako je smrt rezultat nekog nasilnog kaznenog djela tada dolazi do sudskomedicinske obdukcije. Navedenu vrstu obdukcije vrši specijalist sudske medicine na Zavodu za sudsku medicinu gdje će se utvrditi kako je došlo do smrti.

Obdukcija tijek i protokol

Kada se na odjelu ili ustanovi gdje je bolesnik preminuo utvrdi smrt, tada se pokojnik otprema na patologiju. Pri dolasku na patologiju uz pokojnika dolazi i uputnica za obdukciju koja u sebi sadržava tijek bolesti, kliničke te laboratorijske nalaze, podatke o terapijskim postupcima koje je preminula osoba primala. Dolaskom na patologiju preminula osoba ide u mrtvačnicu, i sama obdukcija započinje tek nakon što prođe 6 sati kako je osoba preminula.

Obdukciju vrši liječnik specijalist za patologiju ili patolog uz jednog ili više pomoćnika. Proces se provodi u posebnoj prostoriji zvana obdukcijska dvorana. Prije obdukcije patolog se upoznaje s podacima koji su navedeni na uputnici. Obdukcija započinje prvo s vanjskim pregledom trupla kako bi se utvrdili znakovi smrti, i nastavlja se s pregledom određenih organa i organskih sustava.

Na kraju se vrši pregled malog i velikog mozga. Tokom svake obdukcije uzimaju se maleni uzroci tkiva za pretragu, prema potrebi mogu se uzeti i uzorci sekreta, krvi. Proces obdukcije traje do maksimalno 3 sata i završava se šivanjem, pranjem, i oblačenjem preminulog koji se zatim vraća u mrtvačnicu i vozi se na sprovod.

Nakon izvršene obdukcije protokol je sastaviti pisani nalaz obdukcije, obdukcijski zapisnik mora sadržavati sve važne kliničke i laboratorijske podatke o pokojniku i zapisnik koji je pisan prema slijedu obdukcije. Krajnji rezultat obdukcije je utvrditi kako je smrt nastupila i zašto. Navedeni rezultat pruža određeno olakšanje obitelji preminule osobe.