Kako nastaju virusi

Kako nastaju virusi koji napadaju sve živo, a sami nisu živi

Zamišljamo ih kao sićušne nevidljive životinjice, ali oni to nisu, jer ne jedu, ne dišu i ne razmnožavaju se, ali se zato repliciraju, posvuda ostavljaju svoje male kopije i mutiraju, što znači da ipak evoluiraju, pa kako ako su samo toksini? Na granici između živog i neživog, kako nastaju virusi koji napadaju sve živo, a sami nisu živi i žive samo toliko koliko je živa stanica domaćin za koju su se zalijepili. Napadaju ljude, životinje, biljke a samo su

Ili su najsavršeniji oblik života ili još znanost nije dokučila sve bitne informacije o virusima. Ali do sada se zna da je virus nukleinska kiselina obavijena proteinskim omotačem. Dakle posjeduju DNA ili RNA koje prenose genetičke informacije i upravo zbog toga postaju pravi strojevi za repliciranje. Kako nastaju virusi, pošto nemaju vlastitu stanicu, moraju naći stanicu domaćina i repliciranje i širenje počinje. Za sada nemaju neprijatelja, jedina obrana od njih je vlastiti obrambeni sustav.

Kako nastaju virusi, replikanti ili kopije virusa nastaju u napadnutoj stanici

Virus se ne može replicirati izvan nekog organizma. Kako nastaju virusi, replikanti ili kopije virusa nastaju u napadnutoj stanici i šire se dalje na susjedne stanice i sve ostale žive subjekte koji dolaze u doticaj sa već zaraženim subjektom. Zato su bolesti izazvane virusima tako zarazne. Za sada se virusi ne smatraju oblikom života, ali zato što uništavaju život, molekularna biologija, virologija i infektologija ulažu ogromne napore i resurse da otkriju njihov uzrok, nastanak i razvoj.

Ne zna se mogu li virusi, barem neki od njih opstati izvan žive stanice barem u nekom obliku hibernacije. Zna se da se retrovirusi nekako ugrade u matičnu stanicu i tako kroz genom domaćina osiguraju trajno repliciranje dok je god domaćin živ. Kako nastaju virusi, zna se da se sami ne mogu ni razmnožavati, ni rasti, a ni opstati bez stanice domaćina. Pa ipak i dalje je nejasno je li virus neki toksin i može li ga se zvati oblikom života.

Kako nastaju virusi, mega-kopiranjem samoga sebe u napadnutoj stanici

Nisu živi, ali napadaju sve živo i hrane se životom uništavajući ga. Ta mala nevidljiva stvar koja je izvan žive stanice ništa, u stanici postaje najveća štetočina u živom biološkom svijetu. Kako nastaju virusi, mega-kopiranjem samoga sebe u napadnutoj stanici, tada postaju brzi, plodni i prilagodljivi mali vragovi. Ne razmnožavaju se, nema ništa nalik spolnosti u njima, ali ako je stanica koju su napali već zaražena nekim drugim vrstama virusa, sposobni su s njima razmijeniti gene tada može svašta nastati.

Virusima kod takvog miješanja gena se povećava broj mutacija i općenito ubrzava njihova evolucija. Kako nastaju virusi, takvi hibridi pomiješanih gena postaju puno opasniji od prvih replikanata, jer se više ne drže jednog biološkog oblika koji napadaju, nego prelaze s jedne vrste na drugu. Na sreću većina virusa ne pokušava ubiti stanicu domaćina, jer kroz nju živi, pa ipak svjedoci smo da postoje i virusi ubojice, a o tome kako su to postali možda govori baš miješanje gena među virusima.