Zakon o obveznim odnosima

Zakon o obveznim odnosima i njegova struktura

Zakon o obveznim odnosima se sastoji od dva vidljiva dijela, općeg i posebnog i u sebi sadrži 9 glava i ima ukupno 1165 članaka. Opći dio je orijentiran na osnove samih obveznih osnova i kao takav je podijeljen na 7 glava, pomoću njega se uređuju osnovna načela, sudionici između obveznih odnosa, nastanak, vrste kao i učinci te prestanak obveza kao i promjene u odnosu.

Posebnim dijelom zakona se uređuju ugovorni kao i izvanugovorni obvezni odnosi. Ugovorni obvezni se sastoje od dva odlomka ili odjeljka. U prvom djelu se uređuju opće odredbe o sklapanju samog ugovora između strana, učincima samog ugovora, odnose se na nevaljane ugovore. U drugom djelu ili odjeljku se uređuju ugovori, njih čak 33 od kojih se najviše ističu sljedeći:

Ugovor o kupoprodaji, zamjeni, darovanju, zajmu, posudbi, zakupu, najmu, doživotnom uzdržavanju, dosmrtnom uzdržavanju, djelu, građenju, prijevozu, nalogu, organiziranju putovanja, osiguranju, kreditu i ostali ugovori koji su predviđeni Zakonom o obveznim odnosima. Zakon o obveznim odnosima se radi između sposobnih fizičkih i pravnih osoba.

Osnovna načela na kojima je rađen Zakon o obveznim odnosima

Dvoje ili više pojedinaca, točnije sudionici obveznih odnosa ili sposobne fizičke i pravne osobe u svom takozvanom pravnom prometu mogu slobodno uređivati obveze kod njihovog zasnivanja, važno je na kraju pridržavati se navedenoga. Sudionici u nekom obveznom odnosu postaju ravnopravni, što znači da su dužni surađivati kako bi se uredno ispunjavale neke navedene obveze.

Ispunjavanje obveza se mora raditi s pažnjom koja je sukladna ugovoru i obje strane su dužne suzdržavati se od postupka koji mogu rezultirati štetom. Sada kad pobliže znamo što je Zakon o obveznim odnosima, bitno je pozabaviti se pitanjem kako zapravo nastaju obveze? Obvezu možemo definirati kao pravni odnos između najčešće dviju osoba po kojemu je jedna osoba ovlaštena zahtijevati od druge osobe neku činidbu koju je ona dužna ispuniti.

Navedeni Zakon o obveznim odnosima u općem dijelu nastaje na osnovi: Pravnih poslova, prouzročenjem štete, poslovodstvom bez određenog naloga, stjecanjem bez neke osnove, izdavanjem vrijednosnih papira, javnim obećanjem nagrade, odluke suda ili neke druge javne vlasti. Na temelju same obveze sami vjerovnik je tako ovlašten da može zahtijevati od svog dužnika njeno ispunjene, dok je dužnik dužan u cijelosti ispunjavati traženo.

Zakon o obveznim odnosima i vrste obveza

Obveze mogu biti novčane ili nenovčane. One mogu biti s više dužnika ili vjerovnika kao vrsta djeljive obveze. Mogu biti s više ili manje činidaba koje se daju ispuniti na alternativan način, točnije ako je riječ o više činidbi tada dužnik može ispuniti samo jednu da se oslobodi određene obveze. Najbitnije promjene u obveznom odnosu su svakako jamstvo i cesija.

Sami ugovor o cesiji dozvoljava vjerovniku da na treću osobu prenese svoju tražbinu, dok ugovor o jamstvu u pisanom obliku je dokaz da se jamac obvezuje prema svojem vjerovniku kako će ispuniti obvezu svog dužnika ukoliko on to ne učini. Kako prestaju obveze? Zakon o obveznim odnosima propisuje naravno i načine prestanka određenih obveza.

Obveza prestaje: Ispunjenjem određene obveze sa strane dužnika ili druge osobe, kompenzacijom, otpustom određenog duga, nemogućnosti ispunjenja neke obveze radi okolnosti, kada istekne rok ili kada se podnese otkaz, smrću jedne od dviju strana točnije dužnika ili vjerovnika, zastarom. Zakon o obveznim odnosima u sebi sadrži sve bitne stavke vezane za sklapanje ugovora, oblike ugovora, informacije vezane za raskid ugovora i kako izgledaju izvanugovorni odnosi.

Ukoliko želite više informacija o navedenom zakonu i cijeli njegov ispis tada vam savjetujemo da posjetite službenu stranicu zakona u Republici Hrvatskoj ili službenu stranicu Narodnih Novina. Imajte na umu da se zakoni često mijenjanju i nadopunjavaju, što znači da će se ponekad određene informacije promijeniti sukladno nadopuni.