Nesanica – uzrok, simptomi i liječenje

Spavanje je fiziološka funkcija kojoj se često posvećuje malo ili nedovoljno pozornosti. Ako u prosjeku spavamo od 7 do 8 sati, gotovo trećinu života provedemo spavajući. Poremećaji spavanja remete razinu dnevnog funkcioniranja. Ritam budnost/spavanje u zdravog je čovjeka sinkroniziran kroz dnevno/noćni ciklus koji je reguliran dvjema komponentama: unutrašnjim čimbenikom (što nazivamo našim biološkim satom) i čimbenicima okoline. Pri normalnom spavanju ta dva čimbenika su u ravnoteži, a njihova neujednačenost rezultirat će različitim oblicima poremećaja spavanja. Nesanica je svakako jedan od najčešćih oblika poremećaja spavanja.

Prema nekim statističkim pokazateljima od 10 do 40% opće populacije pati od nesanice.

Poremećaj je definiran teškoćama usnivanja ili održavanja spavanja, dakle promijenjenom kvalitetom ili kvantitetom spavanja (odnosno kakvoćom ili duljinom spavanja), što zatim ima posljedice na poremećaj dnevnog funkcioniranja, poput umora, smanjenja mentalnih sposobnosti: koncentracije, upamćivanja i sl. Nekim osobama, koje nazivamo kratkospavači dovoljno je samo 5 sati spavanja te za njih ne možemo reći da pate od nesanice. Prema nekim istraživanjima dugotrajna, kronična nesanica može uzrokovati i stanovita tjelesna oštećenja, ponajprije u području krvožilnog sustava. Uzroci nesanica su brojni i različiti, a prema duljini trajanja nesanice dijelimo na: prolazne, kratkotrajne i kronične.

Prolazne nesanice traju nekoliko noći; poremećaj je obično povezan sa stresom, uzbuđenošću (pred ispite, pred operaciju), zatim pri penjanju na visine (s obzirom na smanjenu koncentraciju kisika i smetnje disanja) te pri promjenama vremenskih zona (putovanja iz jedne vremenske zone u drugu, tzv. Jet lag sindrom). Kliničar se rijetko susreće s ovim tipom nesanice, a terapijski se poremećaj rješava primjenom medikamenata – hipnotika, kojih ima dosta na tržištu.

Kratkotrajne nesanice traju do tri tjedna, obično su povezane s jakim ili trajnijim stresovima (reakcije na žalovanja, bolest, zabrinutost za zdravlje). Taj tip nesanice treba liječiti farmakološki hipnoticima kratkotrajnog djelovanja i promjenom ponašanja što se postiže higijenom spavanja i djelovanjem na stres. Reakcije tugovanja povremeno zahtijevaju i primjenu antidepresivne terapije, uz konzultaciju specijalista psihijatra.

Higijena spavanja uključuje higijensko dijetetske mjere nužne za normalno spavanje. To su lijeganje i ustajanje u isto vrijeme, spavanje u prostoriji odgovarajuće temperature i zaštićenoj od buke, izbjegavanje većih tjelesnih aktivnosti neposredno prije spavanja kao i izbjegavanje razgovora o poslu ili sadržajima koji djeluju frustrirajuće. Prije spavanja treba izbjegavati uzimanje većih obroka, alkohola, crne kave, pušenje.

Kronična nesanica od koje prema statističkim podacima trpi od 3 do 4% populacije tip je nesanice s kojim se najčešće i susrećemo u kliničkoj praksi, a koja je za kliničara veliki izazov. U Centar za poremećaje spavanja PB Vrapče pretežno se i javljaju osobe s kroničnom nesanicom koja u nekih traje godinama, a već su zbog tog poremećaja medikamentozno liječeni.

Uzrok kronične nesanice, za razliku od dviju prethodnih, rijetko je neposredno jasan i velika je vjerojatnost da u nastanku poremećaja sudjeluje više čimbenika. Za pravilan terapijski pristup ponajprije je nužno pedantno uzeti anamnezu te odrediti dijagnostičke tehnike.

Anamnestički se podaci odnose na: tip nesanice (teškoće usnivanja, teškoće održavanja spavanja, rana buđenja), vrijeme i okolnosti pojavljivanja poremećaja, eventualno postojanje sličnih slučajeva u obitelji te na podatke o dosadašnjem liječenju.

Nužno je isključiti niz stanja koja mogu uzrokovati nesanicu, a to su:

• neodgovarajuća higijena spavanja
• postojanje psihijatrijskog poremećaja
• poremećaj tipa sindroma nemirnih nogu (Restless Leg sindrom)
• medicinski čimbenici kao što su bolovi zbog neke tjelesne bolesti, poremećaji disanja, smetnje disanja u spavanju
• kronične nesanice koje su uvjetovane poremećajem cirkadiurnog ritma kao što je to slučaj u osoba koje rade u smjenama.

Ako u podlozi nesanice stoji neko od tih stanja, potrebno ga je liječiti.

Dijagnostičke metode svode se na provođenje cjelonoćnog polisomnografskog snimanja, u Centru za poremećaje spavanja, kao objektivne metode za prosudbu spavanja, a tehniku snimanja odredit će liječnik. Paralelno se može zatražiti od bolesnika da vodi dnevnik spavanja.

Cjelonoćno polisomnografsko snimanje pomoći će u diferencijalnoj dijagnostici stanja kao što su tzv. idiopatska nesanica (nesanica nepoznatog podrijetla, te psihofiziološki uvjetovana nesanica). Prva počinje vrlo rano, češće se registrira u žena, obilježena je teškoćama usnivanja uz jutarnji umor, dok se drugi tip nesanice uglavnom registrira u osoba čije je spavanje i prije bilo povremeno lošije, a izrazitije smetnje pojavile su se radi stresa.

Osobe s psihofiziološkom nesanicom pokazuju znatno bolju kvalitetu spavanja u laboratorijskim nego u kućnim uvjetima, što nije slučaj u osoba s idiopatskom nesanicom. U osoba s idiopatskom nesanicom primijenit ćemo terapijski bihevioralne tehnike (tehnike učenja) te kronoterapiju, odnosno odredit ćemo najoptimalnije vrijeme za spavanje te kako iskoristiti to vrijeme za primjenu relaksacijske terapije i medikamenata za spavanje.

Neki oblici poremećaja spavanja vezani uz poremećaj cirkadiurnog ritma svode se na odgođeno vrijeme usnivanja. Starije osobe usnivaju ranije i sukladno tome ranije se i bude, dok u mlađih osoba često bilježimo odgađanje početka spavanja, što skraćuje trajanje spavanja. Ta dva poremećaja mogu se liječiti terapijom svjetlom, odnosno izlaganjem svjetlosnim podražajima, što se pokazalo djelotvornim u reguliranju početka spavanja.