Disgrafija kod djece i odraslih – uzrok, simptomi i liječenje

Što je disgrafija kod djece i odraslih

Pisanje je jedna od najvažnijih vještina na koju se oslanjamo svaki dan u životu. Osim toga, to je vrlo složen proces, jer uključuje motoričku koordinaciju, pamćenje i razmišljanje o riječima. Kada se dijete muči s rukopisom, uzrok može biti mnogo ozbiljniji od nedostatka motivacije ili lijenosti. Naime, uzrok tome može biti problem koji se naziva disgrafija. Riječ je o poremećaju funkcionalnog podrijetla u kojem osoba ima poteškoća s pisanjem i izražavanjem putem napisanih riječi. Pojam disgrafija potiče odnosi se na odstupanja u pisanju. Kod djeteta s disgrafijom postoji sklonost nečitkom rukopisu, s nesrazmjernim slovima, a pisanje je vrlo težak zadatak.

Ovaj poremećaj povezan je s perceptivnim i motoričkim sposobnostima, što može izravno utjecati na djetetovo samopouzdanje. Kao i kod drugih poremećaja povezanih s učenjem, smatra se da genetski čimbenici igraju ulogu. Jjavlja u djetinjstvu, ali i u odrasloj dobi nakon traume. Dijagnoza disgrafije postavlja se nakon što dijete pokaže poteškoće s učenjem i pisanjem, a ovaj poremećaj mogu prepoznati logopedi, pedagozi i psiholozi.

Disgrafija uzroci i simptomi

Postoji nekoliko vrsta disgrafije i svaka se manifestira na različite načine. Ali najčešći znakovi uključuju loš rukopis, poteškoće s pravopisom, pisanje malih i velikih slova, postoje problemi s pisanim izražavanjem. Iako je uobičajeno da osnovnoškolci uočavaju netočnosti u pisanju, ipak postoje glavne karakteristike koje razlikuju disgrafiju od određenih poteškoća u pisanju. U male djece znakovi disgrafije očituju se nerazumijevanjem pisanja velikih i malih slova, neravnim razmakom između slova i nepravilnim držanjem olovke.

Kod djece školske dobi disgrafija se očituje kroz poteškoće u smišljanju riječi koje je potrebno napisati i čitanju naglas tijekom pisanja. Ovaj problem značajno otežava proces pisanja i učenja, jer je osobi vrlo teško obavljati poslove vezane uz osnovnu vještinu pisanja. Disgrafija se može vidjeti u različitim stupnjevima od djetinjstva, iskazuje se kroz osjećaj nesigurnosti, poteškoće koje se javljaju pri crtanju, sporom pisanju, postavljanju zagonetki i nečitkom rukopisu. Budući da skoro svako dijete ima određene poteškoće u razvijanju sposobnosti pisanja, to nije znak da ima disgrafiju.

Kako se iječi disgrafija

Rano otkrivanje disgrafije bit će težak zadatak s obzirom na to da većina djece ima određene poteškoće zbog pisanja, što može stvoriti veliku tjeskobu i smanjiti motivaciju za školu. Ako se disgrafija ne liječi, dovodi do gramatičkih poteškoća i zrelosti, frustracije, intelektualne stagnacije. Za postavljanje takve dijagnoze potrebno je prvo obratiti pozornost na nekoliko čimbenika – ima li neuroloških promjena, problema s neravnotežom, koliku pažnju dijete ima u odnosu na radne aktivnosti. U konkretnom smislu, upravo se razmatraju znakovi disgrafije, odnosno točnost pravopisa, gramatike, korištenih riječi i čitljivost rukopisa.

Uloga stručnjaka je procijeniti aktivnost djeteta, a zatim prezentirati odgovarajuću vrste terapije. Ovisno o vrsti disgrafije, uloga logopeda je usmjeriti dijete na područje gdje postoje određene poteškoće. Disgrafija terapije se koriste za poboljšanje i razvoj koordinacije ruku i jačanje mišića. Stručnjaci mogu preporučiti tehnike opuštanja koje će pomoći djetetu da povrati samopouzdanje. Liječenje uključuje trening motoričkih vještina i vježbe kontrole ruku za treniranje vještina pisanja.