Dalekovidnost – uzrok, simptomi, liječenje

Što je to dalekovidnost?

Iako neki dalekovidnost smatraju bolešću oka, ona je zapravo više kao mana oka s obzirom na to da se lako može ispraviti uz određena optička pomagala. Kod normalnog oka svjetlost koja ulazi u oko biva fokusirana direktno na mrežnicu, dok je kod dalekovidnosti situacija takva da svjetlost koja ulazi u oko ne pada na mrežnicu već pada iza nje zbog čega objekti koji su bliže oku djeluju zamagljeni ili mutni. Dalekovidnost može biti uzrokovana iz više razloga, od toga da je oko prekratko preko rožnice koja nije dobro zakrivljena pa sve do prirodnih očnih leća koje su smještene dalje u oku nego što bi to trebalo biti. Ta mana oka najčešće se javlja kako pojedinac stari, no ponekad se javlja i generacijski. Također, može biti i rezultat nekih bolesti kao što je retinopatija ili određenih oblika tumora na oku što može rezultirati dalekovidnosti, ali i nekim drugim problemima koji se vežu uz vid.

Dalekovidnost - koji su simptomi?

Najčešći simptomi kada je dalekovidnost u pitanju su zamagljen vid, a posebice kada je vani mračno, odnosno, po noći. Također, javljaju se poteškoće prilikom gledanja objekata koji se nalaze bliže oku koje se manifestiraju u vidu zamućenja ili zamagljenja objekata te je recimo tako teško čitati novine ili navesti konac na iglu. Dalekovidnost također može uzrokovati bolove u očima, poticati naprezanje očiju prilikom obavljanja svakodnevnih stvari te može rezultirati glavoboljama. Sa dalekovidnošću se najčešće susreću ljudi kako stare, no iako je kod starije populacije ta mana oka najčešća, nije strana ni kod mlađih generacija pa tako ni djece. Djeca kod kojih se zamjećuje ta mana oka često imaju glavobolje, često trljaju oči te često ne pokazuju interes za stvari poput čitanja i sličnog jer im je to otežano zbog mane oka u vidu dalekovidnosti. Kod djece se ta mana ponekad ispravi sama od sebe i taj se proces naziva akomodacija, dok je kod starijih drugačija situacija.

Kako se dalekovidnost liječi?

Dalekovidnost se dijagnosticira na pregledima kod oftalmologa ili optometrista. Pregled očiju uključuje pitanja koja liječnik postavlja o vašem vidu, no potvrđuje se fizičkim pregledom oči koje uključuju mnoge pretrage. Postoje tri tipa dalekovidnosti i to su redom slaba, srednja i visoka dalekovidnost koje se međusobno razlikuju s obzirom na to koja je dioptrija u pitanju. Ti tipovi se razlikuju i po tome kako osoba vidi svijet oko sebe te kod niske dalekovidnosti vid nije nužno toliko loš, no može zadavati glavobolje i vrtoglavice, dok oni sa srednjom dalekovidnosti imaju poteškoće s fokusiranjem objekata kojima su okruženi. Kod visoke dalekovidnosti, vid je loš na svim udaljenostima te je fokusiranje izrazito teško. Srećom, mane oka poput dalekovidnosti danas se lako ispravljaju. Važno je postaviti ispravnu dioptriju te se po tome biraju naočale ili kontaktne leće pomoću koji se slika ispravlja. Osim naočala i kontaktnih leća, moguće je napraviti i određene laserske operacije s kojima je moguće ukloniti dioptriju.