Noćno mokrenje kod djece

Razvojna dob u kojoj se dijete počinje odvikavati od pelena traje između druge i treće godine života. U to vrijeme postupno usvaja naviku odlaska na toalet, čemu ga je lakše naučiti tijekom dana. Da bi se dijete i noću odviklo od pelena, potrebno mu je nešto više vremena, pogotovo ako ima čvršći san. Ono tek mora razviti sposobnost da se probudi kada osjeti pun mjehur, odnosno da prepozna tjelesne signale za vrijeme spavanja. Pri normalnom fiziološkom sazrijevanju dijete bi trebalo postupno svladati kontrolu noćnog mokrenja do treće godine života.

Strpljivi roditelji mogu pomoći djetetu da lakše usvoji naviku kontroliranog mokrenja. U prezahtjevnih roditelja koji ne poštuju individualne mogućnosti djeteta, zbog pritiska, djeca mogu u nekom kasnijem razdoblju na stresne situacije reagirati regresijom i ponovno početi nekontrolirano mokriti.

Oko 25% djece u dobi od četiri do pet godina, a 10% u dobi od sedam godina mokri u krevet, odnosno od rođenja nisu savladala kontrolu mjehura. Najčešće je riječ o bezazlenom razvojnom poremećaju pod nazivom primarna enureza nocturno, koja je češća u dječaka nego u djevojčica. Ako su oba roditelja u djetinjstvu imala taj problem, u 77% slučajeva on će se dogoditi i djeci. Noćno mokrenje često je nasljedno.

Primarna enureza može biti povezana i s hormonalnim poremećajem. Ustanovljeno je da djeca koja imaju poteškoća s disanjem češće mokre u krevet, jer otežano disanje smanjuje količinu kisika u krvi, a time i antidiuretičkog hormona, koji regulira nastajanje urina za vrijeme spavanja, odnosno sprečava stvaranje mokraće.

Uzroci enureze mogu biti i organski. Vrlo je važno utvrditi pravi uzrok noćnog mokrenja kako bi se isključila mogućnost organskog ili hormonalnoga poremećaja. Stoga je nužno dijete odvesti na pregled dječjem liječniku ili urologu. U nekim se slučajevima liječenje temelji na hormonskim preparatima, a postoje i tehnička pomagala koja se uspješno primjenjuju pri treningu kontrole noćnog mokrenja.

O sekundarnoj enurezi govorimo kada dijete koje je već prestalo mokriti u krevet, to počne činiti ponovno. Dijagnosticira se kada se simptom u predškolskog djeteta pojavljuje najmanje dva puta, a u školskog jedan put na mjesec tijekom nekoliko mjeseci. Najčešće je riječ o psihičkom uzroku, o reakciji na neku situaciju ili događaj koji dijete doživljava stresnim.

Dijete koje je u svojoj obitelji ili u širem okruženju izloženo nepovoljnim okolnostima (učestali sukobi roditelja, razvod, rođenje mlađeg djeteta, preseljenje, promjena škole, poteškoće s vršnjacima, školski neuspjeh, izloženost nekom obliku nasilja i sl. ) može na njih reagirati regresijom i ponovno početi nekontrolirano mokriti. Razvojem simptoma dijete signalizira da situacija kojoj je izloženo nadilazi njegovu sposobnost da se s njom nosi. Zbog toga je važno primjereno reagirati, a ponekad je potrebno potražiti stručnu pomoć.

Roditelji su često u nedoumici kako reagirati na pojavu noćnog mokrenja. Neki roditelji nastoje ignorirati simptom u nadi da će proći sam od sebe, što se ponekad i dogodi, osobito ako se poprave okolnosti koje su dovele do razvoja simptoma. Neki se roditelji zbog djetetova problema osjećaju nesigurno i nemoćno, krive sebe, pitaju se u čemu su pogriješili. Neki su skloni kažnjavati dijete, misleći da će tako riješiti problem. No jasno je da nema smisla kažnjavati dijete za nešto što ono ne može svjesno kontrolirati, što ne čini namjerno.

Važno je da roditelj bude svjestan kako dijete veoma pati zbog toga što mu se događa, da ga to čini dodatno nesigurnim, što se negativno odražava i na njegovo samopouzdanje. Kazna ili izrugivanje učinit će dijete još nesigurnijim i nesposobnijim da prevlada problem. Dodatno je opterećenje i strah od toga da bude ismijano pa se često izolira i povlači pred prijateljima te izbjegava situacije u kojima bi se moglo saznati za njegov problem. Može mu se pomoći da nađe prave riječi kada ga netko zadirkuje, a dobro je potaknuti ga da se povjeri nekom dobrom prijatelju kako bi prevladalo sram.

Zbog spomenutih popratnih poteškoća s kojima se dijete nosi, nije dobro predugo čekati da problem prođe sam od sebe već mu treba omogućiti stručnu pomoć kako bi lakše prevladalo situaciju i razvilo pozitivnu sliku o sebi.

Postoje različite psihoterapijske metode koje mogu pomoći djetetu da ponovno uspostavi kontrolu nad mokrenjem. Osim što treba poraditi na obiteljskim ili drugim okolnostima koje su dovele do simptoma, djetetu treba pomoći u jačanju samopouzdanja i motivirati ga na promjenu. Kao motivacija može biti samostalno praćenje noćnog mokrenja. Vođenje evidencije uz pomoć simbola (sunce ili kiša za manju djecu) daje djetetu osjećaj veće kontrole nad procesom promjene. Pozitivno mogu djelovati i nagrade za uspješne noći.

Način na koji se roditelj postavlja prema djetetovu problemu može pridonijeti stabilizaciji simptoma, osobito kada dijete dobiva pozitivnu ili negativnu roditeljsku pozornost. Stoga se preporučuje da se roditelj maksimalno isključi iz uobičajene dinamike praćenja simptoma, provjeravanja plahti. Smatra se poželjnim djetetu prepustiti presvlačenje posteljine, što nema funkciju kazne nego olakšava preuzimanje odgovornosti. Dobro je prepustiti djetetu samostalnost i odgovornost za njegov uspjeh. Istodobno je nužno da roditelj razgovara s djetetom o njegovim problemima ili da mu uz pomoć drugih aktivnosti jača osjećaj važnosti u obitelji, što pomaže djetetovu samopouzdanju. Mnogo može pomoći roditelj koji ne doživljava dijete samo kroz problem i koji pokazuje strpljenje u očekivanju promjena u djeteta.