Mirisni začini blagdana

Zahladilo je i stiže nam blagdansko doba koje mnogi od nas vežu uz mirise biljaka koje potječu iz toplijih krajeva. Cimet, klinčić, muškatni orah i vanilija zimi se često stavljaju u kolače i kuhano vino. Osim ugodnog mirisa i okusa te biljke daruju nam svoja vrijedna ljekovita svojstva.

Cimetovac (Cinnamomum verum ili C. zeylanicum)

Cimetovac je tropsko zimzeleno stablo mirisne kore, sjajnih listova i žutih grozdastih cvatova iz kojih nastaju plavo – bijele bobice. Cimetovac naraste do visine od 18 metara, potječe iz Šri Lanke, Madagaskara i Indije, a danas se još uzgaja na Jamajki i u Africi.

Postoje mnoge vrste cimetovaca iz kojih se dobivaju začini i eterična ulja, od kojih se najkvalitetniji dobivaju iz vrste pravog cimetovca (C. verum). Cimet je naziv za začin dobiven iz unutrašnjeg dijela kore drveta.

Cimetovac se od davnina upotrebljavao za liječenje, u kulinarstvu ili religijskim obredima. Pod nazivom “quesiah” spominje se u Bibliji, a Egipćanima je služio za balzamiranje i protiv epidemija. U Knjizi izlaska Bog savjetuje Mojsiju da iz Egipta, uz ostalo, ponese miru, cimetovac i maslinovo ulje.

Cimetovac se već stoljećima koristi protiv reumatizma, prehlada, probavnih tegoba, bolova, infekcija i menstrualnih tegoba.

Nedavna ispitivanja američkih znanstvenika pokazala su učinkovitost cimeta u terapiji dijabetesa tipa 2, osim u slučaju pojave dijabetesa kod žena poslije menopauze. Samo pola žličice cimeta na dan smanjuje razinu šećera u krvi kod dijabetičara, a uz to snizuje razinu masti i LDL kolesterola.

Eterično ulje cimetovca destilira se iz kore, ali i iz listova i mladica. Oba ulja snažno djeluju protiv bakterija, virusa i gljivica. Ulje kore cimetovca sadrži 75% cinamaldehida i do 10% fenola eugenola, dok ulje lista cimetovca sadrži samo 2% cinamaldehida i čak 95% eugenola.

Ulje dobiveno iz kore zbog visokog sadržaja cinamaldehida djeluje vrlo agresivno na kožu pa nije prikladno za laičku upotrebu. Kod ulja dobivenog iz listova također je potreban oprez jer može nadražiti kožu i sluznicu. Na našem tržištu česta je upotreba eteričnog ulja cimetovca u terapiji protiv celulita, posebno dobivenog iz kore. Takva upotreba nije opravdana jer cimetovac nema izraženo djelovanje protiv celulita, a visokodozirani takvi pripravci mogu izazvati oštećenja i crvenilo kože.

Za razliku od eteričnog ulja cimetovca, cimet u obliku štapića ili praha prilično je siguran za upotrebu.

Najveći potrošači cimeta na svijetu su Meksikanci koji taj začin vole staviti u toplu čokoladu. Osim upotrebe u slasticama s jabukom i u kuhanom vinu, cimet se koristi uz krumpir, rižu i meso, osobito u arapskim i indijskim jelima. Zbog visokog sadržaja fenola, koji ima mikrobicidno djelovanje, cimet može spriječiti kvarenje mesa. Osim u prehrani, danas je cimet prisutan u industriji sapuna i kozmetičkih pripravaka.

Klinčićevac (Syzygium aromaticum ili Eugenia caryophyllata)

Klinčićevac je zimzeleno stablo podrijetlom s Molučkih otoka, poznatih i pod imenom Otoci začina. Danas se uzgaja u mnogim tropskim područjima poput Madagaskara, Zanzibara, Jave, Šri Lanke i Tanzanije, a posebno dobro uspijeva uz obalu mora. Stablo je visoko oko devet metara, ima lišće slično lovoru, s tim da je izduženije, jače zelene boje i s vidljivim žlijezdama koje sadrže eterično ulje. Klinčići su zapravo naziv za začin dobiven iz biljke klinčićevca, a to su neotvoreni pupoljci cvjetova. Zelenkastožuti cvjetovi beru se kad dobiju blago ružičastu boju, što se dogodi netom prije otvaranja cvijeta. Pupoljci se zatim suše na suncu ili na blagoj toplini dok ne postanu tamnosmeđe boje.

S obzirom na to da klinčićevac uspijeva u područjima s vlažnom i toplom klimom, eterično ulje lako isparava iz biljke i širi se zrakom.

Upravo eterično ulje klinčićevca posjeduje jaka antiseptična svojstva pa uništava patogene mikroorganizme u zraku. U Ponangu su tako primijetili da nema epidemija zaraznih bolesti. No u 17. stoljeću Nizozemci su u Ponangu posjekli drveće klinčićevca te je stanovništvo počelo obolijevati, a mnogi su i umrli od zaraznih bolesti.

Klinčićevac i njegova ljekovita svojstva poznavali su Egipćani, Grci i Rimljani, a upotrebljavali su ga kao začin i lijek. U Indiji se od klinčića kuhao čaj za liječenje probavnih tegoba. Sveta Hildegarda, poznata benediktinska redovnica, preporučivala ga je protiv glavobolja i migrena, edema i nagluhosti nastale kao posljedica prehlade. U vrijeme renesanse ljudi su stavljali klinčić u popularne pomandere kako bi se zaštitili od epidemija. Klinčićevac je djelotvoran protiv bolova pa se čak davao kao sredstvo za olakšanje porođaja.

Destilacijom svježih ili sušenih cvjetnih pupoljaka (a katkad i listova) dobiva se eterično ulje čiji je glavni sastojak fenol eugenol. Ulje još sadrži eugenil acetat te seskviterpene.

Ima izrazito antibakterijsko i antivirusno djelovanje, stimulira cijeli organizam i lokalni je anestetik. No, s eteričnim uljem treba pripaziti jer neprimjerenom upotrebom i nestručnim doziranjem može nadražiti kožu i sluznicu.

Tradicionalno se eterično ulje klinčićevca mnogo upotrebljavalo u stomatologiji za dezinfekciju usne šupljine i protiv boli, ali danas se, nažalost, umjesto eteričnog ulja koristi sintetski ili pročišćeni eugenol.

Muškatni orah (Myristica fragrans)

Muškatni orah je, poput cimetovca i klinčićevca, tropsko zimzeleno stablo. Potječe s Molučkih otoka i Kariba i naraste do visine od 24 metra. Poznat je pod nazivom “haremsko drvo” jer se na plantažama sadi jedno muško stablo na 12 ženskih. Veliki i mesnati plodovi slični marelici razvijaju se iz žutih cvjetova u sedmoj godini. Kada sazriju, otvaraju se i otkrivaju crnu košticu u crvenoj ljusci. Ljuska i plod se odvojeno suše i upotrebljavaju u kulinarstvu, s tim da je ljuska skuplji začin od ploda. Eterično ulje dobiva se parnom destilacijom plodova, a sadrži više od 50% monoterpena, do 10% alkohola terpineola-4, od 5 do 12% miristicina te nešto eugenola i izoeugenola.

Muškatni orah je stoljećima poznata biljka koja tradicionalno pomaže kod probavnih, srčanih, reumatskih i bubrežnih tegoba.

No, s ovom biljkom potreban je oprez jer konzumiranje ploda u velikim količinama može imati halucinogeno pa čak i smrtonosno djelovanje. Eterično ulje te biljke u velikim dozama može nadražiti kožu i zabranjeno ga je uzimati u trudnoći.

Muškatni orah kao začin ili eterično ulje može uvelike koristiti zdravlju, naravno, ako se primjenjuje u sigurnim dozama. Kao začin ga je najbolje upotrebljavati svježe naribanog jer brzo hlapi, gubi okus i ljekovito djelovanje. Uzet u hrani olakšava njenu probavu te pomaže kod nadutosti i gubitka apetita. Ispitivanja su pokazala da zbog baktericidnog djelovanja pomaže u liječenju proljeva.

Indijski znanstvenici dokazali su da eterično ulje muškatnog oraha djeluje na snizivanje razine kolesterola u krvi i smanjuje masne naslage oko srca, u aorti i u jetrima. Nigerijski pokusi pokazali su da eterično ulje sprečava nastajanje krvnih ugrušaka pa ta ispitivanja pokazuju da eterično ulje muškatnog oraha može biti korisno za sprečavanje i liječenje kardiovaskularnih bolesti.

Vanilija (Vanilla planifolia)

Vanilija je egzotična orhideja penjačica iz roda Vanilla koja potječe iz Meksika, a danas se uzgaja i u drugim tropskim područjima poput Istočne Afrike i Indonezije. Biljka cvate zelenkastožutim ili bijelim cvjetovima, a plod je mahuna duga do 25 cm koja sadrži brojne sitne sjemenke. Mahune se nakon branja naizmjenično suše i vlaže tijekom pet, šest mjeseci te se na kraju tog procesa dobije mekana i tamnosmeđa mahuna.

Biljka vanilije ne sadrži eterična ulja. Prepoznatljiv slatkasti miris vaniliji daju kristali vanilina koji se stvaraju na površini mahune prilikom fermentacije.

Vaniliju su otkrili Španjolci tijekom putovanja u Ameriku 1500. godine, a u 19. stoljeću uvezena je na otok Reunion, tada poznat kao Bourbon.

Danas se vanilija uzgaja diljem svijeta, ali njezin uzgoj izvan Meksika bio je moguć tek nakon što je otkriveno ručno oprašivanje biljke. Naime, biljku u Meksiku oprašuje vrsta pčele koja ne živi u drugim dijelovima svijeta. Uz to, cvijet vanilije cvate samo jedan dan te je njezino oprašivanje prilično zahtjevan posao.

Vanilija je skup začin, po cijeni odmah iza šafrana, jer je za dobivanje začina potrebno puno rada i vremena. Iako je skupa, vrlo je popularna pa se danas mnogo koristi u parfemskoj industriji te kao aroma u duhanskoj industriji, za sladolede, čokoladu i jogurte.

Poznato je nekoliko vrsta vanilije: Vanilla planifolia koja se uzgaja na Madagaskaru i području Indijskog oceana, V. tahitensis s područja Južnog Pacifika i V. pompona iz Srednje i Južne Amerike. Vanilla planifolia je najpopularnija i ona čini 97% svjetske proizvodnje.

U staroj medicinskoj literaturi vanilija se opisuje kao afrodizijak i sredstvo protiv groznice.

Ovo djelovanje nije znanstveno dokazano, ali potvrđeno je da vanilija podiže razinu katehalamina, uključujući adrenalin. Poznato je da miris vanilije odbija mnoge kukce, uključujući komarce. Manje je poznato da je vanilija izvrsna za njegu suhe i oštećene kože, posebno u području laktova.

Od vanilije se može napraviti macerat, koristan kao ulje za njegu kože i kose te kao baza za uljne parfeme. U 100 ml hladno prešanog ulja badema, lješnjaka, makadamije ili jojobe stavite 10 g mahuna vanilije (prethodno narezanih na male komadiće) i ostavite da odstoji tjedan dana uz povremeno protresanje. Procijedite u tamne staklene bočice i dobiveni macerat čuvajte na hladnom mjestu.

Vanilija je dobro sredstvo protiv depresije, koja je zimi češća zbog manjeg broja sunčanih dana.

Od eteričnih ulja nekih od navedenih biljaka možete napraviti zimsku mješavinu eteričnih ulja. Mješavina će svojim mirisom obogatiti zimsku atmosferu, a ujedno će dezinficirati zrak te spriječiti širenje i smanjiti simptome čestih zimskih viroza.

Recept za zimsku mješavinu eteričnih ulja je sljedeći:

u bočicu od 10 ml stavite 100 kapi eteričnog ulja slatke naranče, 30 kapi eteričnog ulja ružmarina, cineol, 20 kapi eteričnog ulja lista cimetovca, 10 kapi eteričnog ulja klinčićevca i 40 kapi eteričnog ulja ravensare. Tu mješavinu možete staviti u aromalampicu (od 8 do 12 kapi), na maramicu (od 1 do 2 kapi) ili u difuzer i udisati eterična ulja.

Iako priroda zimi ne obiluje cvjetovima, lišćem i plodovima, uz pomoć aromaterapije lako je unijeti mirise i ljekovita svojstva biljaka toplijih krajeva u svoj dom. Ako uz to koristite začinske biljke u svojim jelima i napicima, zima može biti prilično topla, vedra i mirisna, ne samo u vrijeme blagdana.

Mirisna vanilija lijepo se kombinira s drugim začinskim biljkama poput cimeta i đumbira, a od takve mješavine možete prirediti kupku.

U pola šalice meda stavite 2 jušne žlice đumbira u prahu i pola jušne žlice cimeta. Dobro izmiješajte sastojke i dodajte ih u vodu za kupanje u koju ste stavili
1 jušnu žlicu macerata vanilije umiješanu u 100 ml sojina ili zobenog vrhnja.