Lavanda – majka moderne aromaterapije

Moderna aromaterapija svoj je procvat doživjela sasvim slučajno i to zahvaljujući upravo eteričnom ulju lavande. Naime, francuski kemijski inženjer Renê Maurice Gattefossê opekao je ruke radeći u laboratoriju. Uronio ih je u prvu hladnu tekućinu koja mu je bila dostupna: bilo je to eterično ulje prave lavande. Primijetio je da je bol od opeklina ubrzo nestala, a ozljede su zacijeljele brzo i bez ožiljaka. Počeo je proučavati svojstva i djelovanja eteričnog ulja lavande, kao i drugih eteričnih ulja, i svoje spoznaje objavio u knjizi “Aromathêrapie”. Zahvaljujući njemu, riječ aromaterapija tada je prvi put upotrijebljena u znanstvenoj literaturi i počela se razlikovati terapijska upotreba eteričnih ulja od one u parfemskoj industriji.

Lavanda je kao eterično ulje i biljka za tretiranje mnogih bolesti bila poznata davno prije 20. stoljeća, kada je njezina terapijska svojstva otkrio Gattefossê. Poznavali su je stari Rimljani koji su cvjetove lavande stavljali u vodu za pranje tijela. Otuda potječe i naziv za lavandu (lat. lavare, prati). Saint Hildegarde cijelo je poglavlje knjige posvetila liječenju lavandom. U ljekovite svrhe upotrebljavali su je i redovnici te se često uzgajala oko samostana.

Poznato je četrdesetak vrsta lavande unutar roda Lavandula, a neke od njih rastu i u Hrvatskoj. Od različitih vrsta destilira se eterično ulje koje se često prodaje pod drugim nazivom od biljke od koje zaista potječe. Tako ćemo naići na to da se umjesto skupljeg eteričnog ulja prave lavande pod tim nazivom zapravo prodaje eterično ulje lavandina.

Naime, za dobivanje jednog kilograma eteričnog ulja prave lavande potroši se 150 kilograma cvjetova prave lavande, dok je za istu količinu eteričnog ulja lavandina potrebno tek 50 kilograma cvjetova lavandina. Upravo ćemo pri kupnji lavande znati koliko kvalitetna eterična ulja prodavač nudi. Zatražimo li eterično ulje lavande, prodavač bi nas trebao upitati koje lavande.

Na tržištu su danas najčešće dostupna eterična ulja prave lavande (Lavandula officinalis), širokolisne lavande (Lavandula spica), španjolske lavande (Lavandula stoechas) i lavandina (Lavandula x intermedia). Zanimljivo je da su se u prošlosti sve vrste lavande destilirale zajedno, a tek se otkrićem različitih terapijskih svojstava svaka vrsta počela destilirati odvojeno.

Prava lavanda (Lavandula officinalis, sinonimi su Lavandula angustifolia, Lavandula vera) danas se najčešće uzgaja u Engleskoj, Francuskoj i Tasmaniji. Domovina prave lavande, kao i lavandina, je južna Francuska. Biljka prave lavande uspijeva na višim nadmorskim visinama, čak do 1500 metara. Upravo se po svom prirodnom staništu razlikuje od ostalih vrsta lavande i lavandina, koje rastu u drugačijem staništu.

Naime, prava lavanda u svom prirodnom staništu raste upravo u gorskom području, a nikada u priobalnom području, gdje raste njezina rođakinja širokolisna lavanda (Lavandula latifolia, Lavandula spica). Širokolisna lavanda tako uspijeva i u priobalnom području Hrvatske. Uz nju, u priobalnom području uspijeva lavandin
(Lavandula x intermedia, Lavandula hybrida), koji je križanac prave i širokolisne lavande.

Dakle, u Hrvatskoj prava lavanda uspijeva u gorskom području te zato nikako ne možemo govoriti o hvarskoj lavandi već o hvarskom lavandinu. Također, na poznatim poljima diljem Provanse često ne raste prava lavanda, već je to lavandin. Ipak, mnogo je uzgajivača u Francuskoj koji pomno uzgajaju upravo pravu lavandu. Jedan od njih uzgaja lavandu 1100, koja je svoje ime dobila po nadmorskoj visini od 1100 metara na kojoj raste.

Osim po staništu, prava lavanda se od ostalih vrsta razlikuje i po izgledu i terapijskim svojstvima. Za razliku od lavandina, s kojim se najčešće zamjenjuje, prava lavanda raste u manjim grmovima, nema drvenastu stabljiku, cvjetovi su manje ljubičasti i manje intenzivnog mirisa, a stapka na kojoj se nalazi cvat nema bočne ogranke s cvatom (lavandin ima dva bočna ogranka s cvatom).

Eterično ulje prave lavande djeluje smirujuće i ima jače regenerativno djelovanje na kožu od lavandinova. Prava lavanda nije otrovna dok španjolska jest. Prava lavanda nema toliko jak antibakterijski i antivirusni učinak kao širokolisna lavanda niti sadrži toliko kamfora. Za razliku od ostalih vrsta lavande, pravu lavandu potpuno je sigurno i neškodljivo upotrijebiti kod djece.

Eterično ulje prave lavande dobiva se parnom destilacijom cvjetnih vršaka, iako se destilirati mogu i cijele stabljike, ali se tada dobije eterično ulje lošije aromaterapijske kvalitete.

Eterično ulje prave lavande bogato je monoterpenskim alkoholom linalolom (do 40%), esterima i kumarinima, a u tragovima sadrži i keton kamfor. Za dobivanje vrlo kvalitetnoga eteričnog ulja prave lavande poželjna je prolongirana destilacija jer se na taj način iz biljke destilira veća količina kumarina zaslužnih za smirujući učinak lavande. Ipak, na svijetu su rijetki proizvođači eteričnog ulja koji proizvode eterično ulje ovako visoke aromaterapijske kvalitete.

Miris eteričnog ulja je slatkastocvjetan, a nikako “bockav” kao kod lavandina. Na bočici bi trebao pisati točan latinski naziv biljke (Lavandula angustifolia, vera ili officinalis), a prodavač bi trebao posjedovati i kemijski certifikat jer se ulje prave lavande često krivotvori. U Hrvatskoj se često pod uljem lavande prodaje masno ulje u prozirnim bočicama. To nikako nije pravo eterično ulje, koje ne smije biti masno i mora se držati u tamnim bočicama na hladnijemu mjestu zaštićenom od svjetlosti. Eterična ulja općenito su hlapljive tvari i za sobom ne smiju ostavljati mastan trag.

Prava lavanda je ulje koje se najčešće upotrebljava u aromaterapijskim tretmanima i istraživanjima psihološkog učinka eteričnih ulja.

U tom je pogledu izrazito smirujuće ulje, za razliku od lavandina koji ima pobuđujuće djelovanje. Prava lavanda pomaže ukloniti negativne posljedice stresa i djeluje u sinergiji s drugim eteričnim uljima pa je to ulje koje se preporučuje staviti u gotovo svaku aromaterapijsku mješavinu.

To je ulje jak spazmolitik koji ublažuje mišićne grčeve, blagi je analgetik pa pomaže protiv bolova, ima blago sedativno djelovanje koje pomaže kod nesanice, tjeskobe i nervoze, ubrzava epitelizaciju kože te se stavlja na rane, ogrebotine i opekline, a ima i protuupalni i antibakterijski učinak pa se koristi kod akni i upalnih bolesti kože.

Eterično ulje prave lavande vrlo je blago i za razliku od mnogih drugih eteričnih ulja na kožu se može nanositi nerazrijeđeno, što je posebno korisno kod svih upalnih procesa na koži, ogrebotina, manjih rana, opeklina i uboda kukaca. Njime se, umjesto alkohola, mogu dezinficirati rane i tako izbjeći dječje suze zbog pečenja, a dodatno će potaknuti zarastanje tkiva. Često se upotrebljava i protiv migrena, zajedno s eteričnim uljem paprene metvice. Po kap mješavine eteričnih ulja prave lavande i paprene metvice može se nanijeti na pulsne točke na tijelu i/ili udisati. Ovo je najbolje učiniti na samom početku napadaja migrene jer poslije intenzivan miris eteričnih ulja može izazvati mučninu.

Prava lavanda je sigurno ulje pa se u manjim količinama može upotrebljavati za djecu, trudnice i dojilje. Ipak, trudnice bi ga u većim količinama trebale izbjegavati u prva tri mjeseca trudnoće.

Osim eteričnog ulja, od lavande se često koristi i hidrolat, biljna vodica koja kao i eterično ulje nastaje procesom parne destilacije. Potreban je oprez: u kvalitetne hidrolate ne smije se dodavati alkohol kao konzervans.

Hidrolat prave lavande često se upotrebljava za djecu i kućne ljubimce, kao tonik za lice i prva pomoć kod opeklina (bilo od sunca, bilo uzrokovanih manjim nezgodama) i za smirivanje iritacija, infekcija i upalnih procesa na koži.

Od prave lavande može se kuhati i čaj, koji je dobro piti jer iznutra djeluje protiv masne kože, olakšava probavu, a zbog antiseptičkih svojstava dobro ga je piti i grgljati kod prvih znakova gripe ili prehlade. Za grgljanje se u čaj može nakapati i nekoliko kapi eteričnog ulja prave lavande. Kao što su to činili stari Rimljani, čaj od lavande možemo i mi dodati u vodu za kupanje djece i odraslih.

Lavandin i sušeni cvijet lavande može se stavljati u ormare kao zaštita od moljaca. Pritom se eterično ulje prave lavande može kapnuti na tkaninu ili maramicu i staviti u ormare. Eterično ulje može se kapnuti na maramicu i staviti pokraj jastuka, što olakšava uspavljivanje čak i male djece. Upotrebljava se i za njegu namještaja te za kućne ljubimce protiv buha i krpelja. Francuzi su lavandu, osim za liječenje, upotrebljavali i kao začin u hrani, a stari je običaj berača lavande da pod šešir zataknu grančicu lavande protiv migrene.

Širokolisna lavanda (Lavandula spica) raste uz morsku obalu, a najveći proizvođači su Francuska i Španjolska. Eterično ulje dobiva se parnom destilacijom cvjetova, a ima “bockaviji” miris od eteričnog ulja prave lavande te se od nje znatno razlikuje i po sastavu. Sadrži do 10% monoterpena, do 50% monoterpenskog alkohola linalola, do 35% oksida 1,8-cineola, male količine estera (najviše 5% linalil acetata), a sadrži čak 20% ketona kamfora. Upravo zbog većega udjela monoterpenskih alkohola i oksida, eterično ulje širokolisne lavande ima izraženiji antibakterijski i protuvirusni učinak od eteričnog ulja prave lavande, a uz to je i jak ekspektorans. Ta ga svojstva čine pogodnim za zbrinjavanje dišnih infekcija (posebno virusnih). Korisno je i protiv gljivica, a još je učinkovitije od prave lavande protiv opeklina. Izvrsno je i za njegu masne kože, pogotovo one s aknama. Vrlo dobra terapijska mješavina dobiva se miješanjem 30% eteričnog ulja širokolisne lavande i 70% eteričnog ulja prave lavande. Zbog veće količine kamfora u sastavu eteričnog ulja širokolisne lavande potreban je oprez i ne smije se upotrebljavati u trudnoći.

Španjolska lavanda (Lavandula stoechas) biljka je koja se u dekorativne svrhe uzgaja i u vrtovima u Hrvatskoj, no upotrebu njezina eteričnog ulja bolje je prepustiti educiranim aromaterapeutima. Naime, eterično ulje španjolske lavande sadrži vrlo visok udio ketona, čak do 80% (od toga je do 50% fenhona i do 30% kamfora). Upravo zbog ketona koji imaju abortivno i neurotoksično djelovanje, ne smije se uzimati oralno niti primjenjivati na većim površinama tijela, osobito kod trudnica i djece. Ipak, izvrsno djeluje protiv bakterijskih vrsta roda Pseudomonas i najbolje od svih eteričnih ulja djeluje protiv seroznog otitisa. Kod te nezgodne upale uha s povećanim stvaranjem cerumena, što produljuje infekciju, educirani aromaterapeut može načiniti mješavinu s eteričnim uljem španjolske lavande koja se smije primijeniti i na djeci starijoj od tri godine.

Lavandini (Lavandula x intermedia) su nastali križanjem prave i širokolisne lavande. Poznato je nekoliko klonova od kojih su najčešći abrial, super i Grosso. U Hrvatskoj se najčešće proizvodi lavandin budrovka.

Lavandin budrovka bolji je antiseptik od francuskih vrsta lavandina. Lavandin abrial ima najfiniji miris koji je najsličniji mirisu prave lavande te se zbog svoje niže cijene često upotrebljava u parfemskoj industriji. Po terapijskim svojstvima najsličniji je širokolisnoj lavandi i također je koristan kod dišnih infekcija, ali za razliku od nje ne djeluje dobro protiv gljivičnih infekcija. Lavandin klon super je dobar spazmolitik te je po djelovanju najsličniji pravoj lavandi.

Eterična ulja prave i širokolisne lavande izvrsna su za njegu kože pa slijedi nekoliko receptura, primjerenih za ljetnu njegu kože:

Ulje za masnu kožu lica:

10 ml biljnog ulja jojobe

20 ml biljnog ulja lješnjaka

3 kapi eteričnog ulja prave lavande

3 kapi eteričnog ulja širokolisne lavande.

Nekoliko kapi tog ulja umasira se lagano u kožu lica, vrata i dekoltea nakon nanošenja hidrolata prave ili širokolisne lavande, dok je koža još vlažna od hidrolata.

Ulje za suhu kožu lica:

10 ml biljnog ulja jojobe

20 ml biljnog ulja badema

4 kapi eteričnog ulja prave lavande

2 kapi eteričnog ulja širokolisne lavande.

Nekoliko kapi tog ulja umasira se lagano u kožu lica, vrata i dekoltea nakon nanošenja hidrolata prave lavande, dok je koža još vlažna od hidrolata.

Prava lavanda je ulje koje se najčešće upotrebljava u aromaterapijskim tretmanima i istraživanjima psihološkog učinka eteričnih ulja.

Ulje za njegu dječje kože:

10 ml biljnog ulja jojobe

20 ml biljnog ulja badema

3 kapi eteričnog ulja prave lavande.

Mala količina tog ulja nanosi se na dječju kožu nakon kupanja ili tuširanja, a može poslužiti i kao lagana masaža. Ta mješavina osim što njeguje kožu pomaže djeci da brže zaspu.

Tonik za kožu nakon sunčanja (za odrasle):

100 ml hidrolata širokolisne lavande

2 kapi eteričnog ulja prave lavande

2 kapi eteričnog ulja širokolisne lavande

1 kap eteričnog ulja paprene metvice.

Nanijeti na kožu nakon sunčanja. Koži vraća vlagu te smanjuje posljedice pretjeranog izlaganja sunčevim zrakama.

Tonik za kožu nakon sunčanja (za djecu i trudnice):

70 ml hidrolata prave lavande

30 ml hidrolata širokolisne lavande

2 kapi eteričnog ulja prave lavande.

Nanijeti na kožu nakon sunčanja. Koži vraća vlagu te smanjuje posljedice pretjeranog izlaganja sunčevim zrakama.

Ulje za tijelo nakon sunčanja (za odrasle):

30 ml biljnog ulja jojobe

70 ml biljnog ulja badema

30 kapi eteričnog ulja prave lavande

30 kapi eteričnog ulja širokolisne lavande

5 kapi ulja paprene metvice.

Namazati na kožu nakon sunčanja, najbolje nakon upotrebe tonika za kožu nakon sunčanja.

Ulje za tijelo nakon sunčanja (za djecu i trudnice):

30 ml biljnog ulja jojobe

70 ml biljnog ulja badema

20 kapi eteričnog ulja prave lavande.

Namazati ulje na kožu nakon sunčanja, najbolje nakon upotrebe tonika za kožu nakon sunčanja.