Kosa – boju i oblik kose određuje genetika

Kosa - boju i oblik kose određuje genetika

Lijepa i njegovana kosa oduvijek je bila i jest jedan od simbola ljepote. Za njom čeznu podjednako i žene i muškarci. Ta je estetska uloga kose prevladala onu biološku koja se u čovjeka uglavnom svodi na zaštitu od sunca, hladnoće i topline. Smatra se da je dlaka senzorni organ kojim zamjećujemo vrlo fini dodir (svi znamo kakvim je osjetom popraćeno čupanje dlake).

Hoćemo li imati bujnu gustu kosu, kovrčavu ili ravnu, debelu ili tanku, plavu, crvenu, smeđu ili crnu ovisi o interakciji genetskih, rasnih i hormonskih čimbenika.

Prosječno na vlasištu imamo oko 200 folikula na jednom kvadratnom centimetru, odnosno od 100 tisuća do 150 tisuća vlasi. Plavuše imaju najviše vlasi na glavi, a crvenokose najmanje. Promjer vlasi u Europljana je od 0,06 do 0,08 mm, dok je u Azijaca od 0,08 do 0,12 mm.

Plava kosa je najtanja, crvena je deblja, a crna najdeblja. Kosa raste od 0,2 do 0,4 mm na dan, odnosno od 1 do 1,5 centimetar mjesečno. Maksimalna dužina kose je od 1 do 1,5 m.

Kosa se tijekom života stalno izmjenjuje, smatra se da će jedna vlas tijekom života izrasti petnaest puta, a trajanje životnog ciklusa vlasi traje od dvije do šest godina i prolazi kroz tri faze:

  • anagena ili faza rasta – traje od dvije do šest godina
  • katagena ili prijelazna faza kada korijen prestaje s funkcijom rasta – traje do 2 tjedna
  • telogena ili faza ispadanja – traje od 2 do 4 mjeseca kada mrtve vlasi ispadaju pri češljanju.

Sve vlasi nisu istodobno u istoj životnoj fazi, što potvrđujemo trihogramom, odnosno pregledom korijena od 50 do 70 iščupanih vlasi.

Normalni trihogram ima 85 posto vlasi u fazi rasta, 1 posto u prijelaznoj fazi i 15 posto u fazi ispadanja. Prosječno dnevno ispadanje kose koje se smatra normalnim je od 70 do 100 vlasi. Ako je kod nekoga trajanje životnog ciklusa kose dvije godine, a znamo da jedna vlas tijekom života raste petnaest puta, za očekivati je da će ta osoba sa 30 godina već imati izraženu ćelavost. Ako je životni ciklus kose šest godina, osoba neće izgubiti kosu niti u dubokoj starosti. Ovo je moguće očekivati u idealnim uvjetima, no tijekom života dolazimo u različite situacije koje mogu potaknuti pojačano ispadanje kose, poput hormonskih poremećaja, infekcija, autoimunih bolesti, manjka minerala i vitamina, zbog uzimanja lijekova, mehaničkih oštećenja, zračenja, stresa.

Prirodna boja kose je genetski uvjetovana osobina svakog pojedinca i na nju utječe nekoliko čimbenika:

  • omjer i količina dvaju polimera melanina – eumelanina i feomelanina u korteksu vlasi (eumelanin određuje smeđe i crne, a feomelanin plave i crvene nijanse kose),
  • broj, veličina, oblik i distribucija melaninskih granula unutar vlasi,
  • debljina kose,
  • sadržaj zraka unutar vlasi.

Tijekom života boja kose nekoliko se puta fiziološki mijenja.

Novorođenčad imaju tamnije obojeni fetalni lanugo koji otpadne i zamjenjuje ga svjetlija dječja kosa, a u pubertetu nastaje tamnija – terminalna boja kose. Starenjem se pojavljuje sijeda kosa, kao posljedica prestanka aktivnosti melanocita u bulbusu vlasi.

Sijeda kosa se najprije pojavljuje na sljepoočnoj regiji, a zatim se širi na tjemeni i zatiljni dio. U nekih osoba dlake na bradi prije sijede nego dlake na glavi, a dlake u pazusima, obrvama i pubičnoj regiji sijede poslije.

Ponovna repigmentacija već sijede kose može se katkad vidjeti u osoba koje obole od Adisonove bolesti, porfirije ili nekih drugih bolesti. Pojava sijede kose prije dvadesete godine je gotovo uvijek nasljedna, a može se vidjeti u sklopu sindroma prijevremenog starenja.

Sijeda kosa može nastati u različitoj životnoj dobi kao posljedica stresa, kod perniciozne anemije, pojačanog rada štitnjače, kemoterapije, febrilnih stanja, izgladnjelosti te nakon primjene nekih lijekova (antimalarici, retinoidi). Poznati su slučajevi pojave sijede kose “preko noći” (zbog velikog stresa, Marija Antoaneta posijedjela je naglo uoči egzekucije).

Pojava različito obojenih dlaka u jedne osobe naziva se heterokromija.

Vrlo je čest slučaj da osoba ima jednu boju kose, a drugu boju dlaka na bradi ili u pazušnim jamama. Može se vidjeti i istodobna pojava različito obojenih dlaka na istom području (bijeli pramen u tamnijoj kosi, te crni ili crveni pramen vlasi u kosi druge boje).

Heterokromija može biti genetski određena ili stečena. Npr. kod pojave ispadanja kose u krugovima (alopecia areata) kosa koja ponovno izraste bude najprije sasvim bijela da bi poslije poprimila prvobitnu boju.

Egzogena heterokromija najčešće se viđa u pušača čija kosa može poprimiti žućkasti kolorit zbog utjecaja nikotina. Kod radnika u rudnicima bakra i kupača u bazenima u kojima ima bakra kosa poprima zelenkastu boju. Plavkasti ton kose imaju radnici koji su u doticaju s kobaltom i indigom, a žuto obojenje nastaje nakon kontakta s pikrinskom kiselinom. Antralin i resorcin svijetloj kosi mogu dati plavosmeđi ton, a benzoil peroksid može izbijeliti tamnu kosu. Nakon upotrebe ukosnica od mesinga, mogu nastati zelenkasta i žuta obojenja kose.

Pojava bijelog čuperka kose na inače tamnoj kosi najčešće se viđa u sklopu vitiliga i ograničenog albinizma, a naziva se polioza, koja katkad može biti posljedica traume, upalnih stanja (npr. Herpesa zostera), opeklina, zračenja i sl.

 

Događa se i to da nakon tih situacija kosa koja izrasta bude znatno tamnija nego što je osnovna boja kose.

Danas se sijeda kosa, polioza i razne heterokromije mogu uspješno prikriti bojama za kosu koje mogu imati kratkotrajno i poludugo djelovanje. Prirodna boja – kana – ima trajniji učinak, a sve je više proizvođača koji nude boje za kosu bez amonijaka.

Pripravci namijenjeni pranju i njezi kose trebaju biti blago kiseli do neutralni, obogaćeni ekstraktima bilja (aloa vera, jojoba, čičak, ricinus, zob, arganovo ulje, makadamija, vosak magnolije, kokos, zob, kopriva i sl.)

Preparati koji ostaju na kosi kao što su lakovi i učvršćivači trebaju imati fotoprotektivni učinak (UVA i UVB filteri).

Lijepa kosa odraz je zdravlja.


Tagovi: