Siringobulbija – uzrok, simptomi, liječenje

Siringobulbija - uzroci

Kada je u pitanju siringobulbija prvenstveno je potrebno objasniti što je sirinks. Sirinks je određena šupljina ispunjena tekućinom. Naziv potječe od riječi syrinx što označava šupljinu. Kada se radi o donjoj cervikalnoj ili gornjoj torakalnoj regiji radi se o siringomijeliji dok ako se šupljine protežu i na moždano deblo radi se o siringobubliji. Najčešće se pojavljuje kao pukotina nalik prorezu unutar donjeg moždanog debla koja može utjecati na jedan ili više kranijalnih živaca pri tome uzrokujući različite vrste paralize lica odnosno pogađa osjetne i motorne neurone. Točan uzrok je nepoznat, ali velika je vjerojatnost da poremećaj potječe od proširenja središnjeg kanala leđne moždine te se smatra da je urođen. Obično je povezana sa siringomijelijom te zapravo predstavlja njezino uznapredovanje iako su dokumentirani i izolirani slučajevi. Podjednako pogađa oba spola te se u većini slučajeva manifestira prije tridesete godine dok neke studije pokazuju da se javlja najčešće oko petnaeste godine života. Siringobulbija predstavlja rijetki neurološki poremećaj, ali postoje načini prepoznavanja simptoma i liječenja.

Siringobulbija - simptomi

Kao što je to već navedeno, siringobulbija se obično javlja kao uznapredovalo stanje siringomijelije, iako postoje dokumentirani izolirani slučajevi. U nekim slučajevima, primarni simptomi mogu biti mučnina i povraćanje te poteškoće prilikom hranjenja. Radi se o sporo progresivnom poremećaju koji može uzrokovati vrtoglavicu, brze i nekontrolirane pokrete oka tzv. nistagmus te gubitak osjeta boli i topline u licu. Također, moguća je pojava atrofija i malih kontrakcija odnosno fibrilacija mišića jezika, ali i mucanje (disfonija) te promjene u glasu koju može postati grub ili čak kreštav. Može utjecati i na vid ili čak dovesti do smetnji pri hodanju (u smislu obamrlosti i nestabilnog načina hodanja). Ostali simptomi uključuju gubitak sluha i tintinus (zujanje u ušima) i povremene nekontrolirane pokrete udova. Siringobulbija može biti prisutna dosta dugo bez pojave simptoma zbog velike mogućnosti prilagodbe produžene moždine na sporo rastuće ciste i rascjepe tako da pacijent zbog te prilagodbe i živčane plastičnosti dugo ne pokazuje simptome.

Siringobulbija - dijagnoza i liječenje

Siringobulbija se prema istraživanjima pojavljuje oko petnaeste godine života iako je moguće da se simptomi ne očituju sve do tridesete godine kod pojedinih pacijenata. Moguće ju je dijagnosticirati pomoću magnetne rezonance. Iako nije poznat pravi uzrok, moguće je da bude uzrokovana urođenom manom, kao posljedica određene traume ili kao posljedica tumora. Ne postoji poseban postupak za liječenje i isto uvelike ovisi o samom načinu na koji se poremećaj manifestira odnosno o uzroku. Stoga, liječenje je u slučaju tumora gotovo uvijek kirurško pa se u tom slučaju isto vrši uklanjanjem tumora dok se u nekim slučajevima kirurškim zahvatom nastoji preusmjeriti protok cerebrospinalne tekućine korištenjem odvodnih cijevi. Fizioterapijski tretman je sličan tretmanu siringomijelije. S obzirom da su simptomi nerijetko bolni, bol se može liječiti tricikličkim antidepresivima. Naravno svaki protokol liječenja kada je u pitanju siringobulbija potrebno je prilagoditi pojedinom pacijentu, ovisno o simptomima koji se kod istog manifestiraju. Neki od simptoma su vrlo specifični, ali naravno tek nakon pregleda kod liječnika i obavljene magnetne rezonance može se pristupiti točnijoj dijagnozi pa se svakako preporučuje posavjetovati se s izabranim liječnikom.