Što su antigeni

Antigeni su sve tvari unešene u tijelo koje stvaraju antitijela

Svi živi organizmi proizvode antitijela ako im zaprijeti ugroza, to je imunosni odgovor na prijeteću opasnost i obrana od nje. Antigeni su sve tvari unesene u tijelo koje stvaraju antitijela, a najčešće su to molekule ili bjelančevine bakterija, bakterijskih toksina, biljnih i životinjskih toksina, kao naprimjer zmijski otrov, ali se u tu svrhu često koriste i bjelančevine drugih životinjskih vrsta, prihvatljivo je sve što izaziva imunosni odgovor u rizičnoj situaciji. Zato se nazivaju i imunogeni.

Antigeni koji izazivaju alergijsku reakciju se nazivaju alergeni koji se koriste u alergo testovima na različite uzročnike. Postoje imunogeni I klase koji se nalaze u svim stanicama tijela i imunogeni II klase koji se nalaze samo u imunosnim stanicama. Vanjski imunogeni u tijelo mogu dospjeti udisanjem, gutanjem, ubodom (insekti ili injekcija), ozljedom. Postoji urođeni imunitete s kojim se čovjek rađa, a zahvaljujući prisutnosti imunogena na površinama tjelesnih stanica su moguće uspješne transplantacije raznih tkiva i organa u tijelu.

Antigeni potiču proizvodnju ciljanih antitijela

Ljudsko tijelo ima zapravo veliku moć samoobrane, ako na vrijeme prepozna uljeze i neprijatelje bilo da se radi o virusima, bakterijama ili nekim drugim atakama na zdravlje. U normalnim situacijama antigeni potiču proizvodnju ciljanih antitijela koja pokreću imunosni odgovor tijela na konkretnu opasnost, no, kod autoimunih bolesti se događa greška, jer se tijelo nemoćno da prepozna stvarnu opasnost brani samo od sebe, napadajući samo sebe. Kao da su ta antitijela "slijepa" za stvarnu opasnost.

Antigeni i imunogeni se koriste verbalno kao sinonimi, no medicina pravi razliku između antigeničnosti i imunogeničnosti. Tako se antigenost tumači kao sposobnost vezanja za neka specifična antitijela, a imunogenost označava i pokreće specifični imunološki odgovor na konkretnu ugrozu koja mu prijeti ili ga je već napala. Nadalje se razlikuju puni i polovični antigeni, a samo puni mogu pokrenuti stvaranje antitijela. Obzirom da su to najčešće proteini ili složene makromolekule, jasno je da proteinski nositelj antigena omogućava proizvodnju antitijela.

Antigeni prepoznaju tvari kojih nema u biološkoj memoriji

Volimo misliti da smo biološki posve zadani i determinirani genetikom i nasljeđem i da će naš imunološki sustav prepoznati baš svaku opasnost i adekvatno odgovoriti na nju. No, to baš i nije tako, jer evolucija nije neki završen proces, ona se i dalje neprekidno događa, pa nas u svakom trenutku mogu napasti ugroze koje naše tijelo ne poznaje i ne prepoznaje. Antigeni prepoznaju tvari kojih nema u biološkoj memoriji i potiču stvaranje antitijela za novu ugrozu.

Antigeni vezanjem na limfocite potiču imunološki odgovor tako da on napada samo uljeze ne oštećujući zdrave stanice. Čini se da ljudski imunološki sustav ne rješava samo "poznate" opasnosti i ugroze, on možda uči cijelog života "obranu i zaštitu" i prepoznavanje novih opasnosti. To znači da izgradnja imuniteta nikada ne završava, stalno se dograđuje i ojačava. To tijelu pomaže da prepozna i one vlastite antigene kao možda manje opasne od onih koje unesemo u tijelu u vidu stranih tvari.