Bašča ili bašća?

Bašča ili bašća?

Ovo je pitanje koje često muči govornike hrvatskog jezika, posebice one koji imaju problema s razlikovanjem glasova č i ć. Iako je riječ o pravilima koja su većini govornika jasna i lako ih usvajaju od najranije dobi, postoje regije gdje se ta razlika ne čuje tako jasno ili se čak i ne koristi u lokalnom govoru.U ovom slučaju, riječ je o imenici koja je došla u hrvatski jezik iz turskog, odnosno nazivamo je turcizmom. Podrijetlo riječi je perzijsko, a označava okućnicu ili vrt.

Imenica se može pisati u obliku bašča ili bašta, ali pravilno je koristiti oblik bašča. Također, postoji i imenica baščaluk koja označava niz bašča u naseljenom mjestu.U standardnom jeziku preporučljivo je koristiti imenice vrt ili okućnica, ali bašča je i dalje prisutna u uporabi, posebice u govoru starijih generacija. Primjeri korištenja ove riječi su različiti: od bakinih priča o životu u njezinoj bašči, do današnjih vrtova koji su prepuni različitog povrća i cvijeća.U zaključku, pravilno se piše bašča, a ne bašća. Iako je razlika između glasova č i ć često izazovna za govornike hrvatskog jezika, važno je nastojati usvojiti pravilno pisanje i izgovor ovih glasova kako bi se izbjegle pogreške u izražavanju.