Bećar ili bečar?

Bećar ili bečar?

Kada se radi o pisanju riječi bećar ili bečar, dolazi do dvojbe u izgovoru glasova č i ć. Ovo je česta pojava u hrvatskom jeziku, a neki od primjera pogrešnog pisanja su kuča umjesto kuća, vruče umjesto vruće i prića umjesto priča. Prema standardnom hrvatskom jeziku, ispravno se piše bećar, što označava neženju, samca ili veseljaka koji je sklon piću, jelu i ženama.

Riječ potječe iz turskog jezika, a njezino podrijetlo je perzijsko.Postoji velik broj govornika kojima je teško razlikovati izgovor glasova č i ć, dok neki to usvajaju već u najranijoj dobi. Također, postoje regije u kojima je posebno teško razlikovati ove glasove zbog lokalnih govora gdje se razlike ne očituju. Međutim, pravilno se piše bećar, kao i slične riječi poput bećarac, bećarina, bećarica, bećaričin, bećariti se i bećarski.Primjeri u kojima se koristi riječ bećar su brojni, poput: "Moj je djed bio takav bećar da je cijeli kraj znao za njega", "Nije se htio ženiti, već je čitav život htio biti bećar", "On je bećar i lola, barem su ga takvim smatrali svi u selu", "Moj je pokojni otac bio bećar i veseljak, nema svadbe na kojoj on nije bio" i "Mi smo ovdje svi bećari, volimo pjesme, vino i rakiju".Ukratko, pravilno se piše bećar prema standardnom hrvatskom jeziku. Važno je pratiti pravopisna pravila i izbjegavati pogrešno pisanje zbog neznanja ili regionalne različitosti u izgovoru glasova.