Cjepljiv ili cijepljiv?

Cjepljiv ili cijepljiv?

Razlike u pisanju između glasova /ije/ i /je/ su vrlo česte u hrvatskom jeziku. U ovom slučaju, radi se o pridjevu kojim se označava nešto što se može cijepiti. Naglašen je kratkouzlaznim naglaskom. No, kako se pravilno piše - cjepljiv ili cijepljiv? U hrvatskom standardnom jeziku, pravilno je pisati cjepljiv, cjepljiva, cjepljivu, cjepljivim itd.U hrvatskom jeziku postoji nekoliko glasovnih promjena koje se događaju u riječima, a koje se često miješaju u govoru i pisanju.

Jedna od njih je razlika između glasova /ije/ i /je/. Glavna razlika između ova dva glasa je u duljini. Glas /ije/ je dugi zvuk, dok je /je/ kratak.U pravopisu hrvatskog jezika postoji nekoliko pravila koja nam mogu pomoći u razlikovanju ovih glasova. Jedno od njih je pravilo o nastavcima -iv, -av, -ov.

Nastavci -iv i -av uvijek se pišu s glasom /je/, dok se nastavci -ov i -ev pišu s glasom /o/. Dakle, prema ovom pravilu, pravilno bi bilo napisati cjepljiv, a ne cijepljiv.Još jedno pravilo koje nam može pomoći u razlikovanju ovih glasova je pravilo o naglasku. U hrvatskom jeziku, naglasak može biti kratki ili dug. Kratki naglasak označava da je naglasak na prvom slogu riječi, dok dugi naglasak označava da je naglasak na drugom slogu riječi.U riječi cjepljiv, naglasak je na prvom slogu, što znači da je kratki.

U riječi cijepljiv, naglasak bi bio na drugom slogu, što bi značilo da je dugi. Prema pravilima hrvatskog jezika, kratki naglasak ide uz glas /je/, dok dugi naglasak ide uz glas /ije/. Zbog toga bi pravilno bilo napisati cjepljiv.Sve u svemu, iako se u hrvatskom jeziku često miješaju glasovi /ije/ i /je/, u ovom slučaju, pravilno je pisati cjepljiv. Ovo je samo jedan primjer kako pravilno pisati riječi u hrvatskom jeziku, a poštivanje pravopisnih pravila i pravila naglaska može nam pomoći da izbjegnemo pogreške u pisanju i govoru.