Sijeta ili sjeta?

Sijeta ili sjeta?

Kada govorimo o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/ u hrvatskom jeziku, postoji dosta dvojbi. Naime, dok neki ljudi imaju osjećaj za pravopis i vjerno prenose glasovne skupine, drugima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu, kada je izgovor sloga dug, pišemo /ije/, primjerice kod riječi poput bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. S druge strane, kada je izgovor sloga kratak, pišemo glasovnu skupinu /je/, kao u primjerima čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.Ipak, postoje i iznimke, pa tako kod riječi poput rječnik, koju većina ljudi izgovara dugo, pisanje je s /je/.

Tu su i riječi koje se izgovaraju i dugim i kratkim slogom, ali pišemo ih s glasovnom skupinom /je/, kao što su bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.Neke riječi imaju različito značenje ovisno o tome pišemo li /ije/ ili /je/. Primjerice, slijedeći označava glagolski prilog, dok sljedeći označava pridjev u značenju koji je na redu.Jedna od riječi koja često izaziva dvojbe u pisanju je i sjeta, riječ ženskog roda koja označava duševno stanje blage tuge i čežnje. Ona dolazi od praslavenske riječi sěta i naglašena je kratkosilaznim naglaskom. Pravilno je pisati sjeta, sjete, sjeti, sjetu, sjetom.Primjeri upotrebe ove riječi u rečenicama mogu biti: "Kad krenu prvi jesenski dani uvijek me obuzme neka čudna tuga i sjeta", "Bila je sklona negativnim emocijama, svaki kišni dan za nju je bio prepun sjete", "Ipak je uživala u stanjima čežnje i sjete jer je sve to podnosila u svojem novom domu" ili "Obuzela ju je sjeta nakon posjeta rodbine iz Kanade".U konačnici, pravilno je pisati riječ sjeta, sjete, sjeti, sjetu, sjetom u hrvatskom standardnom jeziku.