Smijeh ili smjeh?

Smijeh ili smjeh?

To je pitanje koje se mnogi pitaju kada pišu riječi koje sadrže glasovne skupine /ije/ i /je/. U hrvatskom jeziku postoje određena pravila za pisanje ovih glasovnih skupina, ali postoje i iznimke koje mogu stvoriti poteškoće kod govornika.U pravilu, ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod riječi poput bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. S druge strane, ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kod riječi poput čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.Međutim, postoje i iznimke, kao što su riječi poput rječnik, koje se izgovaraju dugim slogom, ali se pravilno pišu s glasovnom skupinom /je/.

Postoje i riječi koje se izgovaraju i dugim i kratkim slogom, a pišu se s glasovnom skupinom /je/, kao što su bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni. Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/.Razlika u slogu /ije/ ili /je/ često može značiti i razliku u značenju riječi, kao što je slučaj s riječima slijedeći i sljedeći. Ovdje je riječ o pravilnom pisanju imenice muškog roda smijeh, koja je u hrvatskom jeziku naglašena dugosilaznim naglaskom.

Dolazi od praslavenskog oblika směxъ. Pravilno se piše smijeh, smijeha, smijehom...Smijeh je jedan od najvažnijih aspekata ljudskog života. Ona je univerzalni jezik koji se razumije bez obzira na kulturu, jezik ili društveni status.

Smijeh ima pozitivan učinak na tijelo i um, poboljšava raspoloženje i smanjuje stres. Smijeh je također važan u međuljudskim odnosima jer pomaže u izgradnji povjerenja i povezivanju s drugima.Primjeri upotrebe riječi smijeh u rečenicama su brojni: "Smijeh je najbolji lijek za sve", "Njegov smijeh me vraćao među žive", "Imao je predivan i zvonak smijeh", "Dječji smijeh bio je glazba za moje uši", "Smijeh nije grijeh" i "Od smijeha nitko još umro nije".U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica muškog roda smijeh, smijeha, smijehu, smijehom. U množini se /ije/ krati u /je/ – smjehovi, smjehova, smjehovima, smjehove. Bez obzira na to kako se piše, smijeh ostaje važan aspekt našeg života koji bi trebao biti cijenjen i njegovan.