Svugdje ili svugdije?

Svugdje ili svugdije?

U hrvatskom jeziku postoje dvojbe oko pisanja glasovnih skupina /ije/ i /je/. Pravilo je da se slovo "ije" piše kada je slog dug, a slovo "je" kada je slog kratak. Primjeri riječi koje se pravilno pišu sa "ije" su bijel, mlijeko, riječ, svijet, dok se primjeri riječi koje se pravilno pišu sa "je" su čovjek, savjet, vjera. Međutim, postoje i iznimke poput rječnik, koji se pravilno piše sa "je" iako se izgovara dugim slogom.Postoje i primjeri poput bljeska, cvjetnjaka i snježnog koji se izgovaraju i dugim i kratkim slogom, ali se pravilno pišu sa "je".

Kod nekih riječi razlika u slogu čak može značiti razliku u značenju, kao što je primjer slijedeći (glagolski prilog) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).Pravilno se piše prilog mjesta "svugdje", naglašen kratkosilaznim naglaskom. To znači da se piše sa slovom "je", unatoč tome što se može činiti logičnijim da se piše sa "ije". Primjeri rečenica u kojima se koristi "svugdje" su: "Išli su svugdje i vidjeli su svašta", "Bio je svugdje i nigdje, putuje bez cilja", "Svugdje smo bili i svašta smo doživjeli, a danas nemamo gdje".Ukratko, pravilo za pisanje glasovnih skupina /ije/ i /je/ u hrvatskom jeziku temelji se na duljini sloga, ali postoje i iznimke. Pravilno se piše prilog mjesta "svugdje" sa slovom "je".