Izšamarati, isšamarati ili išamarati?

Izšamarati, isšamarati ili išamarati?

Išamarati, izšamarati ili isšamarati? Ovo je pitanje koje mnogi postavljaju kada pišu ovaj glagol. Međutim, kako bismo saznali koje je pravilno pisanje, moramo se pozabaviti nastankom glagola i vidjeti koje se glasovne promjene događaju u tvorbi glagola.Glagol išamarati nastaje od prijedloga iz i glagola šamarati.

Kada se glas z nađe ispred glasa š, prelazi u svoj bezvučni parnjak s (iz + šamarati > isšamarati). Tada se prema pravilima o jednačenju po mjestu tvorbe, glas s prelazi u š te dobivamo oblik iššamarati. Potom dolazi do gubljenja suglasnika pa dobivamo konačni oblik išamarati.

Dakle, riječ je prošla čak tri glasovne promjene.Stoga je pravilno pisati: išamaram, išamaraš, išamara, išamarao, išamarah, išamarale… Ovaj glagol se često koristi u svakodnevnom govoru te se odnosi na fizičko kažnjavanje nekoga šamarima.Primjeri u kojima se koristi ovaj glagol su: Toliko su nas išamarali argumentima da smo ostali bez riječi. Taj ga je mladić išamarao i istukao ispred kluba i prošao nekažnjeno.

Nakon što ju je dečko išamarao ispred kafića odlučila je okrenuti novu stranicu. Kad mu je ponestalo argumenata odlučio je išamarati sugovornika i oponenta. Išamarali su mladića koji je dolazio iz drugog grada jer im se nije sviđao njegov naglasak.U tvorbi glagola išamarati provode se tri glasovne promjene: jednačenje suglasnika po zvučnosti, jednačenje suglasnika po mjestu tvorbe i gubljenje ili ispadanje suglasnika (iz + šamarati > isšamarati > iššamarati > išamarati). Stoga, u hrvatskom je standardnom jeziku pravilno pisati glagol išamarati, išamarao, išamarala, išamaram, išamaraju, išamarali… Ovaj glagol je samo jedan od mnogih primjera u kojima se u hrvatskom jeziku provode glasovne promjene u tvorbi glagola.