Unučić ili unućić?

Unučić ili unućić?

Pitanje kako se pravilno piše deminutiv i hipokoristik imenice unuk, odnosno da li se piše unučić ili unućić, česta je tema među govornicima hrvatskog jezika. Kako bi se odgovorilo na ovo pitanje, potrebno je poznavati pravila hrvatske pravopisne tradicije.Prvo što je važno napomenuti jest da je riječ o deminutivu i hipokoristiku imenice unuk, koja je naglašena kratkouzlaznim naglaskom. Prema hrvatskom standardnom jeziku, pravilno je pisati unučić, unučića, unučiću, unučićem i slično.Razlog zbog kojeg se javlja dvojba u pisanju ovog izraza leži u činjenici da u hrvatskom jeziku postoji razlika između glasova /č/ i /ć/. Glas /č/ je takozvani tvrdi palatalni frikativ, koji se izgovara tako da se jezik postavi na tvrdi nepčani greben, dok se zrak koji izlazi iz usne šupljine susreće s jezikom i stvara trenje. Glas /ć/, s druge strane, je mekši palatalni frikativ, koji se izgovara tako da se jezik postavi na mekani nepčani greben, dok se zrak koji izlazi iz usne šupljine susreće s jezikom i stvara manje trenje nego kod glasa /č/.Kada se radi o pisanju deminutiva i hipokoristika, važno je znati da se u tim oblicima riječi primjenjuju određena pravila u odnosu na osnovnu riječ.

Tako se primjerice u hrvatskom jeziku obično dodaje sufiks -ić za stvaranje deminutiva, dok se sufiks -ek dodaje za stvaranje hipokoristika. Međutim, kada se radi o riječi unuk, koja završava na glas /k/, dolazi do promjena u pisanju.Naime, kada se dodaje sufiks -ić, dolazi do kombiniranja glasa /č/ koji se nalazi u sufiksu s glasom /k/ koji se nalazi u osnovnoj riječi. Kako bi se izbjeglo stvaranje loših glasovnih sklopova, dolazi do promjene glasa /č/ u glas /ć/. Stoga je pravilno pisati unučić umjesto unućić.Ukratko, deminutiv i hipokoristik imenice unuk pravilno se piše kao unučić, a ne unućić. Važno je razumjeti razliku između glasova /č/ i /ć/ te primijeniti pravila hrvatske pravopisne tradicije prilikom pisanja deminutiva i hipokoristika.