Uspjeti ili uspijeti?

Uspjeti ili uspijeti?

Pitanje koje često muči govornike hrvatskog jezika. Razlika između ova dva oblika glagola leži u korištenju naglasaka i točnoj konjugaciji. Kao što je već spomenuto, hrvatski jezik ima ikavski i ekavski govor, što dodatno otežava učenje standardnog jezika.Svršeni glagol uspjeti piše se s naglaskom na prvom slogu, a prezenta konjugacija glasi: uspijem, uspiješ, uspije, uspijemo, uspijete, uspiju.

Glagolski pridjev radni piše se uspio (muški rod), uspjela (ženski rod), uspjelo (srednji rod), uspjeli (muški rod množine), uspjele (ženski rod množine) i uspjela (srednji rod množine).Primjeri upotrebe ovog glagola su različiti, ali svi imaju zajednički cilj - uspjeh. Želja da se uspije u životu, poslu ili bilo kojoj drugoj aktivnosti, često je motivacija za postizanje ciljeva. Uspjeh ne dolazi uvijek lako, ali uz trud i upornost, moguće ga je ostvariti.Uspjeti je bio njezin jedini cilj u životu, pa makar i preko mrtvih tijela koračala.

Ova rečenica naglašava koliko je uspjeh važan za neke ljude, koji su spremni učiniti sve što je potrebno da bi ga postigli.Ako uspijem napisati domaći rad, idem s tobom u kafić. Ova rečenica pokazuje kako se uspjeh može mjeriti i u malim stvarima. Za nekoga tko ima problema s pisanjem, napisati dobar domaći rad može biti veliki uspjeh.Znala je da može sve uspjeti, ali se samo morala potruditi.

Ova rečenica ukazuje na važnost truda i rada u postizanju uspjeha. Iako netko ima talenat ili sposobnost, bez truda i rada, uspjeh neće doći.U zaključku, pravilno se piše uspjeti, a konjugacija glasi uspijem, uspiješ, uspije, uspijemo, uspijete, uspiju. Uspjeh se piše s h, a glagolski pridjev radni piše se uspio, uspjela, uspjelo, uspjeli, uspjele, uspjela. Uspjeh se može postići na različite načine, ali trud, rad i upornost su ključni faktori u ostvarivanju ciljeva.