Kako se igra hokej

Hokej i njegova povijest

Hokej je vrlo vjerojatno poznat i prije 16. stoljeća kada je se ovaj naziv počeo koristiti od starofrancuske riječi hoquet koja znači pastirski štap, ali i od nizozemske riječi hokkie koja znači pseća kućica. Ova se igra igrala i prije 16. stoljeća na travi, zaleđenim jezerima, zaleđenim rijekama i kanalima.

U Europi odakle potječe ova igra razvile su se razne slične igre hokeju, poput škotske shinty ili irske hurling. U Kanadu gdje je i danas najpopularnija sportska igra došla je sa engleskim i francuskim useljenicima, a ledenih površina u Kanadi, pa čak i Sjevernoj Americi nije nedostajalo.

U Kanadi u provinciji Ontario loptica je na ledu prvi puta zamijenjena pakom koji je bolje prijanjao uz ledene površine i bio je pogodniji za igranje na ledu. Hokej i dan danas upotrebljava pak umjesto loptica jer odlično kliže po ledu, a prva utakmica u zatvorenoj ledenoj dvorani je održana u Monteralu 1875. godine između studenata montrealskih sveučilišta.

Hokej na ledu

Hokej na ledu je danas vrlo popularna timska igra koja ima svoja prvenstva, lokalna, državna, međudržavna, svjetska. Danas se za ovu igru koristi zaštitna oprema jer se shvatilo da uvođenjem paka igrači mogu biti ozbiljno ozljeđeni zbog velike brzine i snage kojom se pak kreće nakon udarca palicom. Osim klizaljki koje su igračima potrebne za kretanje po ledu, postoje štitnici za zube, vrat, ramena, prsa, laktove, koljena, rukavice, štitnici za genitalije, te kacige s mrežom preko lica za glavu. Vratari imaju veće kacige i bolju zaštitu za noge kako bi se smanjile ozljede od udarca paka.

Hokej na ledu se igra na ledenoj površini u zatvorenim i otvorenim igralištima propisanih dimenzija, a igraju dva tima od pet igrača i vratarom na svakom golu. Uloga vratara je da spriječi ulazak paka u gol.

Sama igra je vrlo oštra i brzina kretanja igrača je izuzetno brza i oštra što im i omogućuju klizaljke koje su posebno dizajnirane za zaštitu stopala i gležnjeva kako se kod brzog kretanja igrači ne bi ozlijedili kod naglih okreta i naglih pokreta. Utakmica je podijeljena u tri dijela od po 20 minuta, a mogući su i produžeci u slučaju neriješenog rezultata igre.

Hokej na travi

Hokej na travi je drugačija igra od onoga na ledu jer su i drugačija pravila i broj igrača. U jednom timu je 11 igrača, 10 mobilnih i 1 vratar, te je na terenu 22 igrača za vrijeme utakmice. Ova igra zapravo više pripada loptačkom sportu koja se igra timski. Hokej na travi se igra u dva poluvremena po 15 minuta, a odmor između poluvremena traje također 15 minuta.

Loptica se dodiruje isključivo palicom a cilj igre je zabiti lopticu u suparnički gol što više puta, pobjednik je onaj tim koji zabije što više pogodaka u gol. Kod ove vrste hokeja specifični su dvije vrste udaraca, udarac iz kuta koje se zove izvođenje kod kojeg sudjeluje četiri igrača i vratar dok ostali istrčavaju na protivnike ili čuvaju vrata gola.

Druga vrsta udarca je dugi udarac također iz kuta kod kojeg igrač dodaje lopticu suigraču u terenu, ali i može sam krenuti s lopticom u igru i taktikama zavaravanja protivničkog tima dodati lopticu suigraču ili nastaviti prema golu s lopticom. Oprema je u manjoj količini nego kod igre na ledu, a potrebni su kostobrani i zaštita za zube kako ne bi došlo do ozljeda kostiju na nogama i zubi uslijed mahanja palicama.