Što je personifikacija

Što je točno personifikacija?

Personifikacija je stilska figura koja se često koristi u književnosti i retorici, a to je tehnika koja dodjeljuje ljudske osobine, karakteristike ili ponašanje neživim objektima, životinjama ili apstraktnim pojmovima. Ova figura ima za cilj oživjeti ili personificirati predmete kako bi se pojačao emocionalni dojam i stvorio slikovitiji opis. Personifikacija pridaje ljudske osobine stvarima koje inače ne bi imale takve karakteristike. Na primjer, kad kažemo da "vjetar šapuće kroz drveće", pripisujemo vjetru sposobnost šaptanja, što je ljudska karakteristika. Slično tome, kada kažemo kako "cvijeće nasmiješeno pozdravlja dolazak proljeća", cvijeće dobiva ljudsku sposobnost smijeha. Ova figura omogućuje piscima i govornicima da izraze apstraktne pojmove na način koji je lako razumljiv čitateljima i slušateljima. Time se postiže emocionalna veza između čitatelja i opisanih predmeta ili pojmova. Brojni pisac koriste personifikaciju kako bi njihove priče postale zanimljivije i emotivnije. Često se koristi u pjesničkim djelima kako bi se stvorila atmosfera i izazvali dublji osjećaji kod čitatelja.

Kako je nastala personifikacija?

Personifikacija je nastala iz ljudske potrebe za izražavanjem i komuniciranjem na slikovit i emotivan način. Nastala je još u primitivnom ljudskom društvu, gdje su ljudi često povezivali prirodne fenomene i okolinu s ljudskim atributima kako bi objasnili i razumjeli svijet oko sebe. Drevni ljudi su promatrali prirodu i svijet oko sebe te su pokušavali razumjeti prirodne sile koje djeluju na njih. Kako su otkrivali različite elemente prirode, povezivali su ih s vlastitim iskustvima i emocijama. Na taj su način prirodne sile, poput sunca, vjetra, kiše, planina, rijeke i mora, dobivale ljudske osobine kako bi se lakše pričalo o njihovim djelovanjima i utjecaju na ljude. Isto tako, bogovi i boginje iz drevnih mitova i legendi su predstavljali personifikaciju različitih prirodnih pojava i apstraktnih pojmova. Na primjer, grčki bog Zeus personificirao je nebo i nebeske sile, dok je boginja Demetra bila personifikacija plodnosti zemlje. Uz to, ova stilska figura se često koristila u usmenoj predaji priča i pjesmama kako bi se povećala njihova zanimljivost i lako pamćenje. Ljudi su voljeli slušati priče u kojima su predmeti ili životinje imali ljudske osobine jer je to povećavalo emocionalnu povezanost s pričom.

Personifikacija, prozopopeja i antropomorfizacija

Personifikacija, prozopopeja i antropomorfizacija su slične, ali ipak različite stilske figure koje se koriste u književnosti i retorici. Sve tri stilske figure su povezana s pridavanjem ljudskih karakteristika neživim objektima, životinjama ili apstraktnim pojmovima, ali postoje razlike u njihovoj primjeni.

Personifikacija je stilska figura koja neživim predmetima poput stola pridaje osobine i sposobnosti živih bića.

Prozopopeja je retoričko pitanje koja omogućuje da ideja, stvar ili neživi objekt dobije ljudske osobine te govornik ili pisac stvara iluziju u kojemu ideja ili objekt može čuti i razumjeti što govornik govori.

Antropomorfizacija je tehnika kojom se neživim objektima, životinjama ili apstraktnim pojmovima dodjeljuju ljudske osobine, ali se koristi na nešto drugačiji način od personifikacije. Antropomorfizacija se odnosi na pretvaranje neživih objekata ili životinja u likove s ljudskim obilježjima, uključujući njihovo razmišljanje, osjećaje i društveno ponašanje, te se oni prikazuju kao da imaju svijest, jezik, emocije i druge karakteristike koje se inače vežu uz ljude.