Kako prepoznati ovisnika o heroinu

Heroin se opisuje kao teški oblik droge čija je proizvodnja, prodaja i upotreba zabranjena u većini svijeta. Unatoč navedenome, heroin se i dalje koristi kao rekreacijski opijat koji slovi kao najjači narkotik. Ovisnost o heroinu je u stalnome porastu, a razlog tome je lako stvaranje ovisnosti. Nakon samo par korištenja razvija se želja za jačim "fiksom" koji se može ostvariti šmrkanjem, pušenjem ili putem injekcije. Ovisnik o heroinu često pokazuje brojne promjene u svome ponašanju kao i svakodnevnim aktivnostima.

Često opisuje kako korištenjem heroina dobiva osjećaj euforije, opuštenosti i topline i tako zaboravlja na trenutne životne probleme. Ovisnik o heroinu ostvaruje osjećaj sigurnosti, zadovoljstva pa čak i ljubavi prema sebi tijekom korištenja. Kako se postiže navedeno djelovanje? Heroin slovi kao najjači narkotik, stoga je njegovo djelovanje na živčani sustav snažno i široko. Kada se uzme, heroin će: Usporiti rad srca, usporiti disanje, smanjiti krvni tlak, smanjiti tjelesnu temperaturu, uzrokovati proširenje krvnih žila, smanjiti aktivnost crijeva, uzrokovati zatvor. Ukoliko se uzima uz alkohol ili tablete za smirenje osoba može pasti u nesvijest ili umrijeti.

Uzmemo li u obzir da ovisnost o heroinu donosi poremećaj ponašanja kao i socijalnog funkcioniranja, ovisnici će često biti u svojoj izolaciji i svome svijetu. Ovo može biti veoma opasno jer im se ne može pružiti potrebna pomoć. Koje simptome pokazuje ovisnik o heroinu? Nakon uzimanja kokaina osoba može doživjeti sljedeće simptome: Mučnina i povraćanje, promjene u svom ponašanju, pospanost, manjak interesa za okolinu, slabljenje tijela. Ovisnik o heroinu s vremenom razvija fizičku kao i psihičku ovisnost. Fizička ovisnost se odnosi na teže funkcioniranje organizma nakon uzimanja, dok se psihička ovisnost odnosi na želju za ponovnim uzimanjem.

Fizička ovisnost donosi sljedeće simptome: Širenje zjenica, nemir, probavne smetnje, nesanica, bolovi u kostima i mišićima, mučnina i povraćanje, groznica. Psihička ovisnost donosi sljedeće simptome: Negiranje problema s uzimanjem, neshvaćanje realnosti, nemogućnost shvaćanja realnosti, želja za ponovnim uzimanjem, nervoza, napetost, razdražljivost. Sve navedeno može dovesti do takozvane heroinske krize - ovisnik želi povećanu dozu jer je stvorio toleranciju na prijašnje doze. Povećanje doze nerijetko rezultira i smrću jer organizam nije u stanju procesirati veće doze.

Ovisnik o heroinu može zatražiti liječenje i on može započeti proces oporavka, no važno je naglasiti kako je riječ o dugotrajnom i ponekad cjeloživotnom procesu liječenja. Osnovni elementi u terapijskom postupku liječenja su: Farmakoterapija, psihoterapija, preodgoj, pomoć u ponovnom pronalaženju smisla života, socijalna rehabilitacija i socijalna reintegracija, redovite kontrole urina, paralelno liječenje ako postoji psihička bolest i somatske bolesti, uključivanje bližnjih u proces liječenja, psihoedukacija. Kako se liječi ovisnik o heroinu? U samom procesu liječenja koristit će se adekvatni lijekovi (opijatski agonisti) koji liječe ovisnost. Najčešće se koriste metadon, buprenorfin i naltrexone.

Pokazalo se da navedeni lijekovi potpuno blokiraju opioidne receptore i da traže pomoć u korištenju. Uzimanjem ovih lijekova doprinosi odnosu ovisnika i liječnika. Iako je farmakoterapija važan dio liječenja, on nije jedini dio. Uzimanje ovakvih lijekova stabilizirat će mozak ovisnika i tako se priprema za terapijski pristup liječenju. Socio psihoterapija pomoći će ovisniku na stvori novi odnos prema sebi i drugima. Unutar uma ovisnika pokušava se razviti novi mentalni sklop koji će izbrisati ovisničko ponašanje. Postepeno ovisnik prolazi i kroz bihevioralnu i kognitivnu psihoterapiju kako bi napravio potpunu rekonstrukciju sebe i kako bi kreirao samokontrolu u vanjskome svijetu.