Koji su suglasnici

Što su suglasnici?

Suglasnici su jedna od dvije osnovne skupine glasova u jeziku, suprotni samoglasnicima. Za razliku od samoglasnika, kod kojih zvuk proizlazi iz slobodnog protoka zraka kroz usnu šupljinu, oni zahtijevaju neki stupanj zatvaranja ili sužavanja prolaza zraka kako bi se stvorili zvukovi. U hrvatskom jeziku, suglasnici su slova koja označavaju takve zvukove. Ovi glasovi mogu biti sonorni (kada je zračni protok djelomično blokiran, ali ne potpuno) ili gluh (kada je zračni protok potpuno blokiran, a zvuk dolazi od naglog otpuštanja tog blokiranja). Klasificiraju se prema različitim kriterijima, uključujući mjesto i način tvorbe zvuka. Mjesto tvorbe zvuka odnosi se na mjesto na kojem dolazi do sužavanja ili blokiranja zračnog protoka, dok način tvorbe zvuka opisuje sam proces tvorbe zvuka. Primjeri mjesta tvorbe zvuka uključuju usnice, zube, meko nepce i grlo, dok primjeri načina tvorbe zvuka obuhvaćaju trenje, eksploziju i vibraciju. U hrvatskom jeziku postoje različite skupine suglasnika, kao što su labijalni (koji se tvore pomoću usana), dentalni (koji uključuju dodir s zubima), alveolarni (koji se tvore pomoću prednjeg dijela tvrdog nepca) i drugi.

Kako nastaju suglasnici?

Suglasnici nastaju kada se zračni protok iz pluća prekine ili suži na određenom mjestu u govornom aparatu, stvarajući tako zvučni val koji percipiramo kao zvuk. Proces nastanka suglasnika uključuje mjesto tvorbe zvuka (gdje dolazi do sužavanja ili blokiranja zračnog protoka) i način tvorbe zvuka (kako dolazi do prekida zračnog protoka). Prema mjestu tvorbe zvuka imamo labijalne, dentalne, alveolarne, palatalne i glotalne suglasnike. Labijalni poput "p", "b", "m" nastaju kada se zračni protok potpuno blokira usnama ili kada dođe do trenja između usana. Dentalni poput "t", "d", "s", "z" nastaju kada vrh jezika dolazi u dodir s gornjim zubima. Alveolarni poput "n", "l", "r" nastaju kada jeziku dolazi u dodir s prednjim dijelom tvrdog nepca. Palatalni poput "č", "đ", "š", "ž" nastaju kada jeziku dolazi u dodir s srednjim dijelom tvrdog nepca. Palatalni suglasnici poput "j", "ć", "lj", "nj" nastaju kada jeziku dolazi u dodir s mekim nepcem. Glotalni poput "h" nastaju kada dolazi do sužavanja zračnog protoka u grlu. Prema načinu tvorbe zvuka imamo frikativne, plozivne i vibrante suglasnike. Kod frikativnog, zvuk se stvara trenjem zračnog protoka kroz suženi prostor, na primjer "f", "v", "s", "z". Kod plozivnog, zvuk se stvara naglim otpuštanjem zračnog pritiska nakupljenog iza suženog prostora, na primjer "p", "t", "k", "b", "d", "g". Kod vibranta, zvuk se stvara vibracijom jezika, na primjer "r".

Koji suglasnici postoje?

Suglasnici se mogu klasificirati prema različitim svojstvima, kao što su mjesto i način tvorbe zvuka. Labijalni nastaju kod usana, a to su p (npr. "papar"), b (npr. "baka"), m (npr. "mama") i f (npr. "film“). Dentalni nastaju kod zuba, a to su t (npr. "tata"), d (npr. "deda"), s (npr. "soba") i z (npr. "zrak"). Alveolarni nastaju kod prednjeg dijela tvrdog nepca, a to su n (npr. "noga"), l (npr. "lampa") i r (npr. "riba"). Palatalni nastaju srednjeg dijela tvrdog nepca, a to su č (npr. "čarapa"), đ (npr. "đumbir"), š (npr. "šuma") i ž (npr. "žena"). Palatalni nastaju kod mekog nepca, a to su j (npr. "jabuka"), ć (npr. "ćup"), lj (npr. "ljubav") i nj (npr. "nježan"). Glotalni suglasnik nastaje kod grla, a to je h (npr. "haljina"). Osim toga, suglasnici se mogu klasificirati prema načinu tvorbe zvuka, kao što su plozivi (s naglim otpuštanjem zračnog pritiska), frikativi (s trenjem zračnog protoka), vibranti (s vibracijom govornog organa) i drugi.