Gdje rastu vrganji

Vrganji rastu u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama

Ljubiteljima gljiva vrganj je poslastica, između ostalog i zato jer ga nije moguće uzgojiti, nije tako razvikan kao tartuf, nije toliko ni skup, ali najbolja gulaš juha od gljiva se radi upravo od vrganja. Svojim opojnim okusom uspješno zamjenjuju meso, a neki ih i zovu divlje meso, kao i ostale gljive iako one nisu ni biljke ni životinje, nego skromno i samozatajno dijele ta dva svijeta. Vrganji rastu u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama i nose okuse svog staništa.

Vrganji u našim šumama rastu od travnja do studenog ako je godina dobra i ako im vremenske prilike pogoduju. Idealna temperatura za njihov rast je + 5°C, imaju mesnati klobuk koji može biti smeđi, svjetlo smeđi, crvenkasti, što ih kiša više polijeva ispira boju pa su svjetliji. Stapka pod klobukom je tanka, ali se prema tlu širi. Poznato je oko 100 vrsta jestivih vrganja, ali kako su rašireni po cijelom svijetu taj broj se penje na 2 000 vrsta, ali nisu svi jestivi.

Vrganji su pod budnom paskom Hrvatskih šuma

Gljive su zaštićena vrsta, pa su tako i vrganji pod budnom paskom Hrvatskih šuma koje gljivarima izdaju dozvole za branje gljiva i to bez naknade. Tako prema pravilniku Hrvatskih šuma ne smijete brati vrganje kojima je klobuk manji od 4 centimetra, a ako se ikada dogodi da naiđete na samo dva vrganja, smijete ubrati samo jedan, drugi morate ostaviti da zasije svoje spore u tlo na kojem je niknuo, smijete ostaviti lošiji koji može biti i crvljiv.

Ako niste vični gljivarenju i ne raspoznajete gljive učlanite se u najbliži gljivarski klub. I nemojte misliti da su vrganji gljive kod kojih ne možete pogriješiti i gljiva ludara pripada rodu vrganja, a sam vrganj je vrlo sličan Brezovom djedu i Grabovom djedu, no na sreću te zamjene nisu kobne, jer su i te dvije vrste jestive. Među vrganjevkama ipak ima dosta otrovnih vrsta, naravno, ludara je najopasnija, ali ima ih još, a otrovanja gljivama mogu biti kobna.

Zašto vrganji najčešće rastu među skupinama stabala

Rast vrganja ovisi o korijenju živog drveća za koje se vežu, nikada ne rastu na panjevima i deblima koja trunu. To je razlog zašto vrganji najčešće rastu među skupinama stabala, tako imaju više hrane za svoj brzi rast i razvoj u svom kratkom životu. Drveće pod kojim rastu ove cijenjene gljive su hrast, bukva, kesten, ali ima ih i u grabovim šumama, a borov vrganj je poslastica, no ako niste sigurni je li gljiva pred vama vrganj ne berite ju.

Vrganji mogu razviti klobuk od 7 - 30 centimetara, što ovisi o vrsti, ali upravo to, kao i različite boje, može zbuniti neiskusne gljivare ili gljivare početnike. Već je spomenuto da je branje sitnih vrganja, a to su svi manji od 4 centimetra zabranjeno. Raspuknut klobuk vrganja je znak sušne godine, sluzav klobuk je pak znak preobilnih kiša. Vrganje pripremate s jajima, kao juhe, umake za tjesteninu, rižoto, savijaču od gljiva, stavljaju se na pizzu i na još mnogo načina.