Kada je praznik rada

Svi znaju kada je praznik rada

Veliki radnički prosvjedi u Chicagu održani 1 svibnja 1886 godine u kojima u sukobu s policijom poginulo više radnika, mnogi su uhapšeni, a osmero ih je osuđeno na smrt, upravo na nihov spomen je ustanovljen Međunarodni praznik rada koji se slavi svakog 1 svibnja u cijelom svijetu. U Hrvatskoj je prvi put proslavljen 1 svibnja 1890 godine, pa iako se u novije vrijeme radnička prava sve više krše, ograničavaju i reduciraju još svi znaju kada je praznik rada.

Godine 1996 praznik rada je prema Zakonu o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj proglašen blagdanom, no 2001 godina je je godina kada je praznik rada prema dopunama tog istog zakona opet postao praznikom. Nekada su to bile velika radnička okupljanja, često demonstracije i parade, a u komunizmu se tim paradama pridruživala i vojska i to je proglašeno nepoželjnim i više je štetilo radnicima nego pomagalo, danas U Hrvatskoj nema javnih parada, ali mnogi dođu na prvosvibanjski radnički grah.

Kada je praznik rada poistovijećen s anarhizmom

Industrijska revolucija i radništvo u 18 i 19 stoljeću su neodvojivi, industrija je trebala radnike, ali surovi kapitalizam ih je nemilosrdno izrabljivao i borba za radnička prava je bila neizbježna. No, kapitalisti su članove radničkih sindikata i njihovih simpatizera odmah okarakterizirali kao antkapitalistički pokret, a smatrali su to i posebnom filozofijom koja je uključivala razne struje (socijaldemokrate, marksizam, anarhizam). Kada je praznik rada poistovijećen s anarhizmom, to je progovorio strah od rušenja kapitalizma i promjene državnih uređenja.

Kada je praznik rada to i potvrdio pobjedom Boljševika i kada je uspostavljen SSSR i komunistički režim, taj strah od radničke anarhije se još više učvrstio. No, u jednopartijskim komunističkim državama je radnički aktivizam i sindikalizam vrlo brzo dobio samo deklarativan karakter iako su prvosvibanjske parade bile sve masovnije i sve svečanije, kao dokaz da je radnicima u komunizmu dobro. Raspadom komunističkog bloka i ratovima u bivšim državama stigli su i novi radnički problemi, gubitak radnih mjesta i plaća.

Znamo kada je praznik rada, ali drugačiji su danas radnički problemi

Ratovi, migracije, nestajanje industrije, nove tehnologije, sve to je donijelo novu vrstu radničkih problema. Iako i dalje radnički sindikati pregovaraju sa državom ili poslodavcima u ime radnika, gase se cijele industrije i ljudi ostaju na cesti. I dalje znamo kada je praznik rada, ali drugačiji su danas radnički problemi, drugačije je tržište rada i čini se da treba nešto mijenjati i u borbi za radnička prava i zaštitu, no još se nije ponovila 1886 godina.

Imamo sindikate, ali prava se i dalje smanjuju, plaće ne isplaćuju, na mnogo mjesta i dalje radi potplaćena radna snaga, ali kada je praznik rada nema tih obespravljenih u kolonama, možda zato što ne vjeruju da išta mogu promijeniti u ovako promijenjenom svijetu gdje se svatko snalazi kako zna i umije. Gledamo kada pojedini sindikati izlaze sa svojim zahtjevima za koeficijentima, kako se ne izbore i odlaze u ekonomsku emigraciju u svijet, a mi moramo uvoziti radnu snagu kojoj je i malo, dovoljno.