Što je hepatitis i kako se liječi

Što je hepatitis i vrste hepatitisa

Hepatitis je upala jetre, najveće žlijezde u ljudskom tijelu. Jetra je jedan od najvažnijih organa u našem tijelu, kao dio probave najvažniji je organ za detoksikaciju organizma i obavlja brojne druge funkcije neophodne za život (npr. ima ključnu ulogu u metaboliziranju hrane, masti, sintezi proteina, regulaciji razine šećera u krvi).

Postoje više vrsta hepatitisa: Kod alkoholnog hepatitisa je upalno stanje jetre nastalo pod utjecajem alkohola, javlja se kod ljudi koji konzumiraju alkohol dugi niz godina, a može se pojaviti i kod onih koji umjereno konzumiraju alkohol. Autoimuna vrsta hepatitisa je upala jetre kada imunološki sustav u tijelu napadne vlastite stanice jetre. Najčešći je tzv. tip 1 autoimunog hepatitisa a kod djece i mlađih osoba tip 2. Kod toksičnog hepatitisa upala jetre nastaje uslijed izlaganja toksičnim tvarima (npr. kemikalijama, alkoholu, lijekovima, drogama ili dodacima prehrani). Uz ove oblike hepatitisa najčešća je kronična bolest jetre tzv. nealkoholna masna bolest jetre koja nastaje uslijed prekomjernog nakupljanja masti u jetri. Virusni hepatitisi uzrokovani su virusima hepatitisa A, B, C, D i E. Mogu biti akutni i kronični. Akutni se brzo razvijaju, mogu biti teškog oblika, no traju kraće vremensko razdoblje, do 6 mjeseci. Kronični hepatitisi su upale jetre koje traju duže od 6 mjeseci. Kod hepatitisa A važno je da ga se naziva još i bolest „prljavih ruku” i „zarazna žutica”, prenosi se u nehigijenskim uvjetima preko zaražene hrane i vode ili izravnim kontaktom sa zaraženom osobom. Akutnog je karaktera. Hepatitisi B i C mogu biti akutna ili kronična bolest a prenose se kontaktom s krvlju ili drugim tjelesnim tekućinama osobe koja je zaražena. Može se prenijeti tijekom poroda s majke na dijete. Predstavljaju veliki javnozdravstveni svjetski problem iako je u nekim zemljama zbog uvođenja cijepljenja smanjena učestalost zaraze hepatitisom B. Protiv hepatitisa C ne postoji cjepivo. Kod hepatitisa D je specifično da se on javlja jedino kod nekih osoba koje su zaražene hepatitisom B. Hepatitis E se prenosi preko probavnog sustava, zaraženom hranom (npr. konzumacijom zaraženog nedovoljno termički obrađenog svinjskog mesa, mesa divljači ili sirovih školjkaša) ili vodom, te izravnim tjelesnim kontaktom sa zaraženom osobom.

28. srpnja svake godine obilježava se svjetski dan hepatitisa.

Simptomi prema kojima možemo prepoznati hepatitis

Najčešći simptomi hepatitisa su: umor, gubitak apetita, mučnina, povraćanje, nadutost, bolovi u trbuhu, žutica i bol pod desnim rebrom. Ponekad se javlja povišena tjelesna temperatura, proljev, mršavljenje, nakupljanje tekućine u trbuhu, svrbež kože, mentalna zbunjenost. Ako je osoba duže vrijeme bolesna od hepatitisa, može imati palmarni eritem (crvene dlanove), spider nevuse (popucale kapilare) ili žuticu. Virusni hepatitis B i C rasprostranjeni su po čitavom svijetu, često imaju blage ili vrlo slabe jedva prepoznatljive simptome te je osobito važno provoditi testiranja na hepatitis B i C zbog pravovremenog otkrivanja ovih tipova hepatitisa. Naša jetra je organ koji ima sposobnost određenog samoobnavljanja i vrlo je otporan organ u našem tijelu, no trebamo imati na umu da njena oštećenja i simptomi upale jetre ne moraju se pojaviti odmah, nego tek nakon nekog vremena kada već upala može znatno uznapredovati i nanijeti veliku štetu i posljedično dugotrajno liječenje dok bolest ako se ne liječi može izazvati i druge teže dijagnoze.

Hepatitis, liječenje i prevencija

Kod hepatitisa A obično nije potrebno posebno liječenje budući tijelo unutar nekoliko tjedana samo se oslobodi ovog virusa te bolest ne prelazi u kronični oblik. Preventivno se možemo zaštititi cijepljenjem protiv hepatitisa A osobito ako putujemo u zemlje s povećanim rizikom od infekcije, također i dodatnim higijensko zaštitnim mjerama. Hepatitis B može dovesti do kroničnog oboljenja, iako se tijelo u većini slučajeva izbori protiv infekcije unutar jedne godine. Infekcija je opasna kod novorođenčadi jer kod njih se u velikom broju slučajeva razvija u kroničnu infekciju te se novorođenčad čije su majke zaražene virusom hepatitisa B trebaju cijepiti unutar 12 sati nakon rođenja. Kod kroničnog hepatitisa B i C daju se antivirusni lijekovi te je liječenje obično dugotrajno. Protiv hepatitisa B ima cjepiva no ne postoji cjepivo protiv hepatitisa C. Kod hepatitisa D može doći u nekim slučajevima do tzv. „superinfekcije” zbog dodatne kronične zaraze hepatitisom B te je u tom slučaju liječenje otežano i još dugotrajnije. Trenutno ne postoji djelotvorna antivirusna terapija za liječenje hepatitisa D. Kod hepatitisa E je važno da je on blagog karaktera i prolazi spontano. Kod hepatitisa E je važno da je opasan za trudnice, može dovesti do teškog stanja, također i kod osoba s presađenim organima i osoba s oslabljenim imunitetom. Nema specifičnog lijeka za hepatitis E.

Općenito kod virusnih hepatitisa kako bi se smanjio rizik obolijevanja bitno je pridržavati se mjera osobne higijene (higijena ruku), odgovornog spolnog ponašanja, preporučuje se prokuhavanje vode za piće, te izbjegavanje konzumacije sirovog i nedovoljno termički obrađenog svinjskog mesa, mesa divljači i školjkaša. Od posebne važnosti su cijepljenje protiv hepatitisa B, te dodatne mjere u sustavu zdravstvene zaštite, savjetovanja populacije korisnika droga, te nadzor nad kozmetičkim zahvatima tipa piercinga i tetoviranja.