Analgetici za reumatske bolesti

Reumatske su bolesti vrlo česte, a prema statistikama u našoj zemlji čak svaki treći čovjek koji se obrati liječniku boluje od neke reumatske bolesti (RB). One obuhvaćaju veliku, raznovrsnu skupinu bolesti nepoznatog uzroka, a uglavnom se očituju na sustavu za kretanje – zglobovima, kralježnici, tetivama, ligamentima, mišićima. Glavna i zajednička karakteristika reumatskih bolesti je bol i oštećenje funkcije tog sustava.

Vodeći simptom RB – a je osjećaj boli pa je najčešći i glavni razlog zbog kojega se bolesnik obraća liječniku.

U liječenju, suzbijanju boli važno mjesto zauzimaju analgetici. To su lijekovi koji imaju samo analgetsko djelovanje, dakle smanjuju i suzbijaju bol, no ne liječe bolest. S obzirom na karakter i osobine RB – a vrlo često smo u prilici primijeniti lijekove upravo iz te skupine. Pri odabiru analgetika u liječenju boli ponajprije treba usmjeriti pozornost na jačinu boli, bez obzira o kojoj je vrsti RB – a riječ: upalnoj, degenerativnoj, izvanzglobnoj.

U liječenju blage boli primjenjuju se neopioidni odnosno periferni analgetici, dakle oni koji svoje djelovanje, prekidanje prijenosa bolnih impulsa, ostvaruju na periferiji. Najčešće primjenjivani lijek iz te skupine dobro je poznati paracetamol. To je lijek koji se primjenjuje kao prvi lijek u suzbijanju reumatske boli, primjenjuje se peroralno, najčešće u obliku tableta, a nuspojave su vrlo rijetke. Te lijekove probavni sustav dobro podnosi. Periferno analgetsko djelovanje imaju i klasični nesteroidni antireumatici te nova skupina antireumatika “COXIBA”, koji uz analgetsko djelovanje imaju protuupalno te antipiretsko djelovanje pa ih u ovoj skupini analgetika nećemo pobliže opisivati.

Kod umjerene boli primjenjuju se opioidni analgetici slabijeg učinka – analgetici koji svoje djelovanje postižu preko središnjega živčanog sustava te uglavnom ne izazivaju ovisnost. Najčešće primjenjivani slabiji opioidni analgetik, a ujedno i prvi koji se uopće počeo primjenjivati u liječenju reumatske boli jest tramadol. Danas je učinkovitost i podnošljivost tramadola brojnim kliničkim ispitivanjima te u svakodnevnoj liječničkoj praksi provjerena. Pokazalo se da tramadol ima znatno jače djelovanje od paracetamola, a da je tek nešto slabijeg djelovanja od petidina i morfija. Nuspojave su mu znatno manje od spomenutih lijekova i ne razvija ovisnost. Posljednja dva lijeka (petidin i morfij) veoma su jaki opioidni analgetici na koje izazivaju navikavanje pa se primjenjuju u liječenju vrlo jake maligne boli.

Dakle, pri liječenju vrlo jake boli, akutne i kronične, gdje paracetamol ne djeluje, kao što su: bolni sindrom na kralježnici – vratnoj (cervikalni, cervikobrahijalni sindrom); slabinskoj (lumbalni sindrom, lumboishialgia); bolno rame; bolni lakat; artroza (osteoartritis) koljena i kuka, primjenjuje se tramadol.

Različiti oblici lijeka, kapsule, tablete, kapi, čepići, injekcije olakšavaju njegovu primjenu jer ih je tako moguće i kombinirati. Posebno prihvatljivi oblici za primjenu su kapi kojima se doza lijeka može precizno odrediti. Upotrebljavaju se i retard oblici lijekova koji imaju produljeno djelovanje, pa je i doziranje jednostavno. Dovoljno je uzeti samo jednu tabletu tijekom dana. Nuspojave koje prate primjenu tih lijekova najčešće su vezane uz njihovu opioidnu aktivnost, a to su – vrtoglavica, ošamućenost, mučnina, suha usta, no poteškoće u probavnom sustavu vrlo su rijetke.

Sljedeći lijek iz te skupine je fentanil. Riječ je o novijoj tehnologiji i mogućnosti primjene opioidnog analgetika u obliku flastera, koji djeluje preko kože i koji zbog takvog djelovanja ima brojne prednosti pred drugim oblicima, a najvažnija među njima je da ne opterećuje probavni sustav.

Transdermalni fentanil sustav sastoji se od spremnika s lijekom, propusne membrane preko koje se lijek resorbira (prodire) kroz kožu, te ljepljivog sloja s pomoću kojeg se naljepak priljubi uz kožu. Aktivna tvar fentanil otpušta se stalnom brzinom, a terapijska koncentracija, dakle, njegovo djelovanje nastupa za 12 sati po primjeni. Zbog toga u tih prvih 12 sati po postavljanju flastera treba nastaviti s primjenom dotadašnjeg analgetika (kako se postojeća bol ne bi još više pojačala). Pritom je potrebno točno proračunati dozu fentanila prema dozi primjenjivanog analgetika. Ako prethodno nije primjenjivan opioidni analgetik, primjena fentanila započne se s najnižom dozom, a to je 25 mikrograma lijeka. S obzirom da se u tom početnom razdoblju očekuju i najčešće nuspojave (vrtoglavica, ošamućenost, mučnina), potrebno je primijeniti neki od lijekova za ublažavanje tih simptoma.

Jedan fentanil naljepak omogućuje stalnu, sustavnu primjenu aktivne tvari, a tako i njegovo jednakomjerno analgetsko djelovanje tijekom 72 sata, odnosno 3 dana, nakon čega se naljepak zamijeni novim.

Na kraju ovoga kratkog osvrta na najčešće primjenjivane analgetike treba naglasiti:

• opioidne analgetike treba svakako propisati liječnik (specijalist ili liječnik opće prakse) koji tako onda i kontrolira njihovu primjenu
• opioidni se analgetici primjenjuju u potpuno sigurnih dijagnoza, gdje je potrebno premostiti vrijeme do djelovanja posebne terapije koja liječi bolest ili pak do potrebne operacije ili kada je i dalje prisutna jaka bol i uz primjenu određenog lijeka
• ako dijagnoza nije potpuno sigurna, primjena opioidnih analgetika (tramadola i fentanila) može prikriti kliničku sliku, odgoditi pravo liječenje što u konačnici može rezultirati lošim ishodom za bolesnika
• pri liječenju akutne reumatske boli primijenit ćemo tramadol, a ako on ne djeluje kao drugi lijek, primjenjuje se fentanil.