Aspergerov sindrom – uzrok, simptomi, liječenje

Aspergerov sindrom je razvojni poremećaj iz spektra autizma

Inteligentnu djecu koja unatoč inteligenciji zaostaju u neverbalnoj komunikaciji što se odražava i na njihovo kretanje (fizička nespretnost), veliku fokusiranost na ono što je njima važno i nedostatak empatije (suosjećanja), što umanjuje njihove socijalne vještine u interakciji s drugima je prvi opisao Hans Asperger 1944 godine. Po njemu je i nazvan ovaj poremećaj, a najkraća definicija bi bila; aspergerov sindrom je razvojni poremećaj iz spektra autizma i možda bi trebalo dodati da se teže dijagnosticira.

Aspergerov sindrom se teže dijagnosticira jer kod takve djece nema onih općih značajki autizma, zastoja u govoru, isprekidanih riječi, osamljivanja i izolacije, a testovi inteligencije mogu biti briljantni. Takva djeca se čitav život muče da nauče kako funkcionirati u društvu, jer ne prepoznaju osjećaje i ne znaju ih pokazati. Mogu se savršeno izražavati kroz naučeni govor, ali spontanost u govoru, šale i pošalice ili geste i izrazi lica to ne prate. Skoro opsesivno su vezani za ono što je njima važno.

Aspergerov sindrom osamljuje dijete jer im interakcija ne ide

Dječje igre su igre zamišljanja i igre uloga, igre mašte i razmjene maštarija s drugom djecom. Aspergerov sindrom osamljuje dijete jer im interakcija ne ide, obično dobro memoriraju gomilu činjenica na koje se oslanjaju, jer ne znaju "čitati" emocije na licima druge djece i drže se logike i činjenica jer uloge ne mogu igrati. Ne zna se pravi uzrok ovih razvojnih poremećaja, pa ga je teško i liječiti, vjerojatno ne postoje dva ista Aspergera i to otežava liječenje.

Aspergerov sindrom se kod svakog djeteta može individualno manifestirati, pa je individualni odgojni i obrazovni pristup takvom djetetu najispravniji, što dodatno otežava roditeljima takvog djeteta, odgajateljima u vrtiću, učiteljima i profesorima tijekom obrazovanja, a pogotovo psiholozima i ostalim terapeutima. Takva djeca su često osjetljiva na buku, svjetlo, izbor i raspored hrane, uhodane dnevne ritmove, a mogu biti ili ispodprosječno ili natprosječno inteligentna i imati i neobične fobije. Mnogo se govori o genetskoj predispoziciji, ali to još nije potkrijepljeno.

Aspergerov sindrom neraspoznavanje osjećaja kompenzira rječitošću

Djeca sa razvojnim problemima su često sama jer teško sklapaju prijateljstva pa zbog toga vrlo rano počnu čitati jer im knjige postaju i nedostajući prijatelji i utočište od svijeta koji ne razumiju, tako vrlo rano počnu obogaćivati svoj vokabular. Često aspergerov sindrom neraspoznavanje osjećaja kompenzira rječitošću koja je uvijek pedantna, logična i drži se činjenica. Na vrijeme postavljena dijagnoza daje nadu da se takvo dijete kroz interakcijske terapijske igre s drugom djecom može "socijalizirati".

I samo donekle socijalizirani aspergerov sindrom može iskoristiti svoje ogromne potencijale dobrog memoriranja podataka, jasnog i ispravnog verbalnog izražavanja i dobivenog obrazovanja i postati uspješan i koristan član zajednice. Za takav uspjeh su onda zaslužni strpljivi i uporni roditelji i vojska stručnjaka koji su multidisciplinarnim pristupom pomogli osobi sa razvojnim problemima da može funkcionirati u svijetu, a neki od njih završe u izabranoj znanosti u kojoj mogu dati ogroman doprinos. Digitalno doba ima također pomaže na svoj način.