Autizam kod djece i odraslih – što je, kako nastaje i koji su simptomi

Što je autizam?

Bolest autizam je vrlo složena bolest tj. neurorazvojni poremećaj. Može se otkriti još u ranom djetinjstvu, u prve tri godine života a zahvaća gotovo sve psihičke funkcije.

Bolest traje cijeli život. Kod djeteta se dijagnosticira zaostajanje u razvoju socijalnih, jezičnih vještina i različitih oblika ponašanja, problemi u komunikaciji kao i u motorici, općenito u učenju.

Ovi poremećaji manifestiraju se u ranom djetinjstvu i nisu izlječivi. Dijete se često ponaša kompulzivno i ritualno te obično ne uspijeva razviti normalnu inteligenciju. Uzrok autizma uglavnom je nepoznat a može biti genetski uzrokovano oboljenje, povezano s virusnom infekcijom (npr. infekcija citomegalovirusom ili prirođena rubeola), fenilketonurijom (nasljedni manjak enzima) ili kromosomski poremećaj (sindrom lomljivog X kromosoma). Bolest se može prepoznati ponekad i nešto ranije od 18. mjeseci života djeteta. Osobe s poremećajem autističnog spektra (PAS) karakterizira u djetinjstvu nezainteresiranost ili slabije zanimanje za igru i druženje s drugima, imaju problem u verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji, često u obliku izostanka govora ili zaostajanje u govoru, imaju drugačije razumijevanje, doslovno shvaćaju, sužene interese, neobične aktivnosti i ponašanja, radnje su im stereotipne i ponavljajuće.

Što se autizam ranije otkrije, to su veće šanse da će dijete kasnije u odrasloj dobi bolje funkcionirati kroz život, traje čitavi život, ne može se izliječiti, nego se uz određene terapije dijete dovodi na što viši nivo životne funkcionalnosti i produktivnosti.

Bolest se puno češće javlja kod dječaka nego kod djevojčica.

Koji su simptomi i kako se dijagnosticira autizam?

Prvi simptomi autizma najčešće se primjećuju prije 3. godine života, i do tada dječji razvoj može teći bez teškoća.

Djeca koja imaju autizam mogu biti da na izgled su kao sva ostala djeca, no ona imaju brojne značajne životne teškoće, koje s vremenom postaju sve veće i izraženije. Važno je da se što prije potraži pomoć stručnjaka i da se dijete uključi u odgovarajuće programe pomoći.

Najraniji znakovi autizma obično se mogu uočiti već u prvoj godini života. Simptoma ima puno a početni simptomi su: izostajanje pokaznih gesti i kontakta oči u oči, neodazivanje djeteta na vlastito ime, izostajanje govora ili teškoće u govoru (nerazgovijetan govor, govorenje jako visokom intonacijom ili pak ravnim tonom glasa, uz izražene velike pauze u govoru, dijete koristi fraze ili pojedinačne riječi umjesto cijele rečenice, ili umjesto da kaže odgovor ponavlja pitanje koje mu je postavljeno). Ponekad dijete s autizmom ne pokazuje da ima smetnje u govoru. Može biti da dijete ne razumije što drugi ljudi govore, teško može imitirati i ponavljati tuđe pokrete i mimiku. Ponekad se smije, plače ili može vrištati na vrlo neugodan i neprimjeren način. Općenito su prisutni nedostatak emocionalnih odgovora u odnosu na druge osobe, dijete se ne voli grliti. Često je ponavljanje nekih motoričkih radnji te fiksacija na specifične aktivnosti i predmete (npr. dijete je zainteresirano za dinosaure i zna apsolutno sve o njima). Autistično dijete voli se igrati samo, voli biti samo, ne pokazuje puno interesa za druženje s drugom djecom, odgovara mu praćenje istih obrazaca ponašanja. Dijete se igra na neuobičajen način, voli igračke poredati po određenom redu, ponavlja iste radnje uzastopno, npr. pritiskujući određenu tipku unedogled i sl. Ponekad dijete dugo gleda u istom smjeru ili vrti ruke, ramena, prste. Ima oblike autodestruktivnog ponašanja, sklono je samoozljeđivanju, udara se ili grize samo sebe, često je jako razdražljivo. Dijete može imati nespecifične strahove, na način da se npr. boji balona, dok se visine ne plaši. Na određene vrste stimulansa je vrlo osjetljivo a na neke druge nije (npr. dijete će pokriti uši zbog jakog zvuka koji nije jak drugim osobama, ali ako se ozlijedi neće reagirati kao da ga to boli. )

Često su prisutni i drugi poremećaji, intelektualne teškoće, nizak mišićni tonus, epileptični napadi, poremećaj spavanja, ili imaju tzv. pika poremećaj u prehrani (konzumiraju stvari koje nemaju nikakve prehrambene vrijednosti).

U rijetkim slučajevima može se razviti tzv. atipični autizam, koji počinje kasnije, i može se dijagnosticirati čak i do 12. godine starosti.

Dijagnosticiranje autizma je složen medicinski postupak a zasniva se na promatranju ponašanja djeteta u određenim situacijama, psihološkom testiranju i procjeni razvoja, pedijatrijskom i neurološkom pregledu, uz potrebnu suradnju liječnika i roditelja.

Terapije i lijekovi za autizam

Svako autistično dijete je posebno i specifično, te se iste metode i simptomi ne mogu primijeniti na svakom djetetu s autizmom.

Postoji poznati citat: “Ukoliko ste upoznali jedno dijete s autizmom, upoznali ste samo jedno dijete s autizmom”. Ukoliko se bolest što prije otkrije i s dobro odabranim tretmanom moguće je utjecati i promijeniti tijek pojedinih simptoma, donekle preoblikovati nepoželjna ponašanja, te poboljšati socijalizaciju. Od terapija za pomoć autističnim osobama postoje psihoedukativni terapijski postupci, liječenje lijekovima i alternativni tretmani.

Na žalost simptomi autizma ostaju prisutni cijelog života.

Djeci koja imaju autizam i imaju ispodprosječnu inteligenciju, IQ ispod 50, najčešće je potrebna stalna briga u odgovarajućoj ustanovi. Rano se može početi i s govornom terapijom a isto tako i fizičkom i radnom terapijom.

Iako za sada ne postoji određen specifičan lijek za autizam, neki lijekovi za kontrolu npr. agresivnog i autodestruktivnog ponašanja mogu pomoći, iako ne mogu promijeniti tijek bolesti.

Dana 2. travnja obilježavamo Svjetski dan svjesnosti o autizmu.