Autoimuni encefalitis – uzroci, simptomi i liječenje

Što je autoimuni encefalitis i zašto nastaje?

Autoimuni encefalitis može se opisati kao bolest gdje vlastiti imunosni sustav kreče u napad na zdrave stanice mozga, uzrokujući upalu mozga. Oboljele osobe mogu imati širok spektar neuroloških te psihijatarskih simptoma. Ispravna dijagnoza teško se postavlja, stoga je potrebno odraditi razne metode dijagnosticiranja. Što zapravo uzrokuje navedeno stanje? Autoimuni encefalitis veže se s nastankom protutijela na površini proteina ili na unutrašnjost neurona (živčanih stanica). Da li protutijela imaju metu? Danas postoji više tipova navedene bolesti s obzirom na receptore i neurone koji su napadnuti.

Trenutno je najbolje proučen anti NMDA receptor encefalitis. Neki oblici navedene bolesti mogu i ne moraju biti dio paraneoplastičnog poremećaja (simptomi se povezuju uz tumor ali nisu direktno povezani s tumorskim stanicama), kao i autoimunog limbičnog encefalitisa i difuznog encefalitisa. Upala mozga najčešće nastaje onda kada naš imunološki sustav napada zdrave stanice u mozgu jer ih prepoznaje kao prijetnju. Navedeno se događa i kod autoimunih bolesti. Nekada se navedeno stanje povezuje s nastankom nekog karcinoma ili s preboljelom infekcijom. Postoji i encefalitis koji je uzrokovan raznim virusima ili bakterijama, i kemikalijama poput arsena, žive ili olova.

Kako se prepoznaje autoimuni encefalitis?

Ovu bolest možemo prepoznati po nizu raznih simptoma, među kojima je i potpuna promjena u ponašanju kod osobe. U primjeru, osoba će promijeniti svoji način života i svoji karakter. Dijagnoza je često komplicirana radi raznolikosti simptoma koji se često podudaraju s nekim drugim stanjima. Klasični tijek bolesti izgleda ovako: Nastaje subakutna faza koja traje par dana ili tjedana i dolazi do progresivnog pada u koncentraciji osobe i njenoj svjesnosti za okolinu. Nastupa progresija u komu. Autoimuni encefalitis može se prepoznati po sljedećim simptomima:

Pogoršanju pamćenja i pogoršanju prepoznavanja, abnormalnim pokretima tijela, epilepsiji, problemima s ravnotežom, poteškoćama u govoru ili vidu, nestabilnosti u autoimunom živčanom sustavu (tijelo se pretjerano zagrijava, razlike u krvnom tlaku, nepravilnosti u radu srca), nesanica, agresija, psihoza, neprimjereno ponašanje u seksu, napadaji panike, faze euforije, razni strahovi. Kada se pojave, simptomi mogu trajati par dana ili par tjedana i potrebno je reagirati. Autoimuni encefalitis može se vrlo brzo pogoršati i ukoliko se ne tretira može dovesti do kome.

Da li se autoimuni encefalitis može liječiti?

Kada se prepoznaju gore navedeni simptomi, potrebno je prvenstveno napraviti liječničku dijagnozu. Ispravnu dijagnozu nešto je kompliciranije napraviti, no ona će uključivati laboratorijske i mikrobiološke testove, kao i testiranja na tumore. Liječenje je moguće i često se provodi imunosupresivnom terapijom kako bi došlo do smanjenja antitijela koja napadaju živčane stanice. Liječenje je individualno, što znači da se ono prilagođava svakom pacijentu posebno. Autoimuni encefalitis liječit će se i s intravenskom primjenom metilprednizolona, imunoglobulinom ili promjenom krvne plazme. Ako navedeni načini ne ukazuju na promjenu, tada se koristi rituksimaba, ciklofosfamida.

Oboljelim osobama potrebna je intenzivna njega koja može trajati par tjedana ili par mjeseci. Nakon njege slijedi i fizikalni dio rehabilitacije kao i psihijatarska potpora. Autoimuni encefalitis uzrokuje upalu mozga, i ovo stanje se očituje prema raznim simptomima koji su vidljivi u promjeni ponašanja osobe. Ukoliko postoje simptomi koji ometaju svakodnevno ponašanje i funkcioniranje potrebno je zatražiti liječničku pomoć kako ne bi došlo do pogoršanja stanja. Ova bolest zahtjeva strpljenje od strane pacijenta i liječnika jer proces dijagnoze nije lagan.