Što su biološki lijekovi

Što su to biološki lijekovi?

Biološki lijekovi su lijekovi čija se djelotvorna tvar proizvodi ili izlučuje od iz biološkog izvora, bilo da se to radilo o tvari iz ljudskog, životinjskog ili mikrobiološkog izvora. Biološki lijekovi se proizvode na drugačiji način nego kemijski lijekovi. Djelatne tvari koje se nalaze u biološkom lijeku su puno složenije strukture od djelatnih tvari koje se nalaze u kemijskom lijeku, te je drugačiji način proizvodnje te su naravno i drugačijeg podrijetla. Neke od djelatnih tvari koje se nalaze u biološkom lijeku se mogu isto tako nalaziti u ljudskom organizmu, kao što su to hormon rasta, inzulin i eritropoetin. Biološkim se lijekovima smatraju imunološki lijek (toksini, serumi, cjepiva i proizvodi alergeni), lijekovi iz ljudske plazme ili ljudske krvi (imunoglobulini i albumini), lijekovi koji su dobiveni biotehnološkom procedurom (te procedure uključuju uporabu živih organizma ili živih sustava), lijekovi za naprednu terapiju (ti su lijekovi koji se temelje na genskoj terapiji, tkivnom inženjerstvu ili terapiji somatskih stanicama) te ostali lijekovi koji su dobiveni iz biološkog uzgoja (pankreatin ili heparin).

Kako se proizvode biološki lijekovi?

Biološki lijekovi se koriste već zadnjih dvadesetak godina, no liječenje s ovim lijekom je poprilično skupo, i to ponajviše zbog veoma složenog i tehnološkog poprilično zahtjevnog postupka dobivanja djelatnih tvari. Također, i zbog strogih kliničkih pokusa koji se izvode prethodno kako bi se mogla dozvoliti primjena ovog lijeka. Biološki lijekovi su lijekovi čiji se sastojci dobivaju iz biološkog izvora, kao što su to životinjski, mikrobiološki i ljudski izvor. Biološki lijek je zapravo lijek za naprednu terapiju koja se temelji na terapiji somatskim stanicama, genskoj terapiji ili tkivnom inježerstvu, što se još stručno zove rekombinantna tehnologija iz živih stanica. Dok klasični lijekovi su male molekule i veoma su jednostavne kemijske strukture, biološki su lijekovi su vrlo složene trodimenzionalne strukture te su proizvedeni uz pomoć korištenja živih organizama. Iz tih razloga je proizvodnja ovih lijekova veoma skupo i zbog toga su ovi lijekovi veoma skupi i ne mogu ih svi si priuštiti.

Za što služe biološki lijekovi?

Biološki lijekovi su omogućili u zadnjih dvadesetak godina liječenje teško izliječenih bolesti, kao što su to razni oblici tumora, hepatitisa C, reumatoidnog artritisa, multiple skleroze, ankilozantnog spondilitisa i upalnih bolesti crijeva poput Chronove bolesti i ulcerozne kolitisa. Zadnjih godina se otkrivaju novi biološki lijekovi koji se uvode u liječenje za tretiranje drugih bolesti poput psorijaze, makularne degeneracije, nekih oblika agresivnih tumora, te brojnih drugih rijetkih bolesti i kardiovaskularnih bolesti. U starije biološke lijekove su eritropoetini, faktori rasta, rekombinantni interferoni, inzulini, a u nove biološke lijekove imamo monoklonska antitijela. Oni djeluju specifično na određene upalne procese na određena mjesta u organizmu koja su zahvaćena sa bolesnim promjenama. Ona su vrlo pojednostavljena te se dobivaju biološkom postupkom odnosno miješanjem antitijela čovjeka koja su se razvila kroz upalnu reakciju i zdrave imunosne stanice miša. Te stanice umnožavaju antitijela te se lijek sintetizira snažnog protuupalnog odgovora pripremljen iz te specifične reakcije. Tako se monoklonska antitijela dobivaju iz kombinacije životinjskog i ljudskog podrijetla, što se naziva kimerična.