Bjesnoća kod ljudi i pasa

Bjesnoća kod ljudi i pasa koji su simptomi

Bjesnoća kod ljudi i pasa je rijetka pojava, no kad se pojavi vrlo je opasna bolest koja može imati bolan smrtni ishod. Bjesnoća se širi virusima, a ti virusi napadaju mozak i oštećuju živčani sustav. Prvi znakovi bjesnoće nakon što se zarazite virusom se može pojaviti nakon nekoliko dana, ali u nekim slučajevima i nakon godinu dana od trenutka zaraze. U početku će se pojaviti osjećaj peckanja, svrbeža na mjestu ugriza, nelagoda na ogrebotini gdje je virus ušao u tijelo.

Ljudi i psi mogu imati simptome kao što su bolovi u mišićima, povišena tjelesna temperatura, slabost, mučnina, te gubitak želje za hranom. Bjesnoća kod ljudi i pasa izazova i teže simptome kao što su iznimna nervoza i agresivnost, zbunjenost, pretjerano kretanje, nerazumne misli i halucinacije, napadaji, paraliza, slabost, iznimna osjetljivost na podražaje jakog svjetla, glasnih zvukova ili izravnih dodira.

Kada se radi o bjesnoći, i kod pasa i kod ljudi, javlja se pretjerana proizvodnja i lučenje sline kao posljedica grčenja mišića u grlu. Kada pomislite na bjesnoću sjetite se pjene koja se pojavljuje na ustima kod životinje ili ljudi koji ju imaju, a tome su uzrok grčevi u grlu.

Bjesnoća kod ljudi i pasa koji su uzroci

Bjesnoća kod ljudi i pasa nije izravno prenosiva, dakle mora doći do kontakta sa virusom. Virus se počinje širiti nakon ugriza zaražene životinje ili čovjeka. Potrebno je naglasiti kako se ovaj virus bjesnoće širi slinom, pa je bitno pripaziti da zaražena slina ne dođe u kontakt sa očima, nosom, otvorenoj rani ili sa ustima osobe ili životinje koja nije zaražena. Virus bjesnoće se može prenijeti kroz oštećenu kožu, oči, nos i usta, bez ugriza.

Bjesnoća kod ljudi i pasa kada se dogodi zaraza počinje utjecati na živce i mozak osobe ili životinje koja se zarazila. Postoji skupina životinja koja najčešće prenosi bjesnoću, osim pasa, to su najčešće divlje životinje poput lisica, risova, vukova, tvorova i lasica. Međutim, bjesnoću mogu prenositi i glodavci koji su manjeg rasta kao što su vjeverice, zečevi, hrčci, miševi, iako glodavci vrlo rijetko prenose bjesnoću.

Širenje virusa bjesnoće se može spriječiti cijepljenjem pasa protiv bjesnoće jer psi najčešće prenose bjesnoću na ljude s obzirom da su vrlo često ljubimci bilo kućni, bilo dvorišni. Također se preporučuje cijepiti i mačku ako živite na području u kojem ima divljih životinja koje bi potencijalno mogle prenijeti bjesnoću i na mačke.

Liječenje bjesnoća kod ljudi i pasa

Bjesnoća kod ljudi i pasa se može preventivno spriječiti i na vrijeme ograničiti njeno širenje. Kada se radi o kućnim ljubimcima i njihovoj zaštiti od zaraze bjesnoćom, konzultirajte se sa veterinarom svoje životinje, no svakako će vas informirati o tome kako je cijepljenje pasa protiv bjesnoće obavezno, a cijepljenje mačaka protiv bjesnoće je preporučljivo ovisno na kojem području vi vaša mačka živite.

Ako je u pitanju bjesnoća kod ljudi i pasa, nastoji se spriječiti širenje virusa, ali i njegov utjecaj na mozak i živce u tijelu. To se može postići na dva načina, prvo istog se trena u tijelo može unijeti imunoglobulin koji djeluje protiv bjesnoće. A drugi je način primiti cjepivo protiv bjesnoće, kod ljudi konkretno u četiri doze u roku od 14 dana. Ako netko misli da je bio izložen virusu bjesnoće ili sumnja da je njegova životinja zaražena, može započeti sa liječenjem i sebe i životinje, ovisno radi li se o zarazi čovjeka ili životinje. Posjet liječniku ili veterinaru ni kojem slučaju ne smijete odgađati.