Cijepljenje za covid i druge bolesti – kako do cijepiva

Cijepljenje i zašto se cijepimo

Cijepljenje ima svoju osnovnu namjenu, a to je da spriječi širenja bolesti virusnih i bakterijskih oboljenja koja se lako šire. Kroz povijest ljudska je rasa prošla kroz brojne bitke sa virusnim i bakterijskim oboljenjima poput kuge, tuberkuloze ili hripavca. Ovakve zarazne bolesti su odnijele brojne ljudske živote jer prije par stoljeća nije bilo cjepiva koje danas imamo na raspolaganju.

Priroda koja nas okružuje razvija svojim fizičkim i termičkim procesima razne bakterije i viruse koji mogu pogubno utjecati na ljude i životinje. U vijestima smo godinama slušali o virusnim bolestima koje napadaju domaće, ali i divlje životinje. Ptičja gripa, kravlje ludilo odnosno antraks kao bakterijska bolest teško je svladavana i danas. Dobro je poznata i bjesnoća, virusna bolest koja se prenosi među divljim životinjama od šišmiša, do lisica koja se može putem ugriza ili sline prenijeti i na domaće životinje i ljude.

Postoje brojne bolesti koje nastaju i od bakterija i od virusa i vrlo lako se šire, te i dan danas postoje u nekim područjima i nekim kontinentima gdje se cijepljenje ne može organizirati kao u razvijenom svijetu. Takve zemlje predstavljaju inkubator bolesti koje su u razvijenim zemljama iskorijenjene upravo zbog cijepljenja.

Cijepljenje koje je namijenjena od dječje dobi i koja su obavezna

U Hrvatskoj, pa tako i u drugim zemljama Europe i ostalog dijela svijeta razvijenih zemalja se organiziraju cijepljenja već od rane dječje dobi. Takva cijepljenja su zakonom obavezna i ukoliko roditelji ili skrbnici odbiju cijepiti svoje dijete, liječnik pedijatar ima obavezu prijaviti odbijanje cijepljenja u smislu zaštite zdravlja djeteta. Hrvatski zakoni su propisali za odbijanje cijepljenja kazne od novčanih do kazne zatvorom.

To se ne odnosi samo na cijepljenje djece, već i na druga cijepljenja ukoliko postoji opasnost od širenja, na primjer osoba je bila u kontaktu za životinjom zaraženom od bjesnoće ili radi posao u kojem je izložena mogućnosti zaraze bjesnoćom mora se cijepiti protiv bjesnoće. Isto je i sa cijepljenjem protiv tetanusa kod osoba koje su ozlijeđene, odbijanje cijepljenja može rezultirati i teškim oblicima bolesti, pa čak i smrti, ali i kaznama.

Cijepljenja djece u Hrvatskoj obavezno je kroz dječju dob, od najranijeg cijepljenja koje se daje djeci prije navršene godine dana osim ukoliko postoje kontraindikacije na cjepivo poput tuberkuloze. Pedijatri i liječnici školske medicine cijepe i registriraju cijepljenje djece protiv ovih bolesti: zaušnjaka, ospica, difterija, protiv tuberkuloze i tetanusa, cijepljenja protiv dječje paralize, crvenke i hripavca. Djeca koja trebaju ići u vrtić ne mogu pohađati vrtić bez navedenih cjepiva osim u slučaju kontraindikacija kod tuberkuloze koja se zbog toga testiraju.

Cijepljenje protiv virusa gripe, Covida-19, gripe, HPV i slično

Postoji i cijepljenje koje nije zakonom obavezno, ali ima i zakonski obaveznih cijepljenja u određenim situacijama. Zakonski određene situacije kada se osobe trebaju cijepiti su okolnosti koje ih izlažu određenim zaraznim bolestima. Na primjer osoba treba putovati u neku nerazvijenu zemlju u kojoj postoji rizik od zaraze za neke zarazne bolesti prije samog puta mora se cijepiti kako bi zaštitio sebe, ali i sve ostale kada se vrati natrag u Hrvatsku. Ovisno o zemlji odredišta ta cjepiva mogu biti protiv kolere, protiv žute groznice, protiv trbušnog tifusa, virusne žutice tipa B i brojnih drugih zaraza.

Također ukoliko je osoba na svom radnom mjestu izložena mogućnosti za zarazne bolesti poput bjesnoće ili mogućih zaraza od tetanusa, postoji zakonska obaveza da se takva osoba cijepi. Sva obavezna cijepljenja se organiziraju i dogovaraju sa liječnikom primarne zaštite, pedijatrom ili liječnikom zaštite na radu.

Ostalo cijepljenje koje nema uporište u zakonima su dobrovoljna i prepuštena odluci pojedinaca. Takva cjepiva su na primjer cijepljenja protiv HPV i gripe, te u današnje vrijeme puno spominjana cijepljenja protiv Covid-19. Svjedoci smo brojnih previranja putem medija o tome cijepiti se ili ne protiv Covida, te uvođenja Covid potvrda za neke djelatnosti i neke institucije. Činjenica je da ne postoji zakonsko uporište za ograničavanje ljudske slobode, međutim odluka o cijepljenju je na svakom pojedincu individualno i njegovoj svijesti hoće li pridonijeti iskorjenjivanju još jedne u nizu opasne bolesti koja može i već je ozbiljno utjecala i na fizičko i na psihičko zdravlje svih ljudi na planeti. Međutim, ova bolest je utjecala ne samo na ljude već i na ekonomije i funkcioniranja država kakvo smo poznavali prije pojave ovog virusnog oboljenja.