Da li je čuvarkuća otrovna

Smatra se da je čuvarkuća najljekovitija biljka na zemlji

Iako se vjerovalo da su naši preci sadili sami čuvarkuću po svojim krovovima, to je malo vjerojatno, uglavnom su je "rasijavale" ptice i vjetrovi, a kuća na čijem se krovu zakorjenila i razvijala u grmiće bogatih rozeta se smatrala sretnom, blagoslovljenom i zaštićenom. Smatra se da je čuvarkuća najljekovitija biljka na svijetu i zbog vjerovanja da njezino latinsko ime semprevivum tectorum znači "vječno živa", što je istina, jer može i od samo jednog listića izrasti nova biljka.

Obzirom da u svijetu ima oko 7 000 vrsta čuvarkuća, sigurno među njima i poneka vrsta koja još nije dovoljno istražena. Čini se da svaki narod ima i po nekoliko narodnih imena za ovu biljku, tako se u našim krajevima naziva vazdaživ, žednjak, čvakić, netres, ušna, možek, uhovnik, treset, cmilić, pod silu živ i o zlu živo, a tako se naziva jer može preživjeti jednako velike vrućine, kao i ekstremne hladnoće i sa vrlo malo hranjivih tvari, praktično živi od kiše i sunca.

Kada obična čuvarkuća može postati otrovna

Iako se u urbanim sredinama čuvarkuće sade zbog njihovog lijepog, dekorativnog izgleda kao ukrasne biljke, ako vas zaboli uho, možda ćete posegnuti za čuvarkućom, ali nemojte piti sokove i smootije od urbano uzgajane čuvarkuće, zbog svih mogućih gradskih zagađenja. Naime, listovi čuvarkuće sakupljaju i upijaju teške metale iz okoline, koji su štetni za ljudski organizam. No, ima još situacija kada obična čuvarkuća može postati otrovna, ako je sadite na salonit pločama, jer je azbest otrovan, radioaktivan i kancerogen.

Inače je obična čuvarkuća koja raste na čistim i nezagađenim prostorima najljekovitija biljka na svijetu, koristi se na iste načine kao i aloe vera uzeta iz prirode. Ako sadite čuvarkuću za lijek, sadite je u keramičkim posudama, na zaštićenom području, u stakleniku ili kao sobnu biljku na prozorskoj dasci. Listove, svjetliji dio lista je jestiv, kiselkast, okusa obične kiselice, dok su vrhovi tvrdi i žilavi. Sitno nasjeckani mogu se dodati sirovim salatama ili kao posip namazima na kruhu.

Kome se čuvarkuća ne preporučuje

Za topikalnu primjenu izvana kod kožnih problema čuvrkuću mogu koristiti svi, za grgljanje usne šupljine zbog ranica na sluznici, također i kao kapi za uho, ali kada je u pitanju oralna upotreba koja se odnosi na pijenje svježeg soka, smootija ili dodatak sirovim jelima i samo grickanje listića postoje preporuke o tome kome se čuvarkuća ne preporučuje u sirovom stanju, naime, trudnice i djeca ispod osam godina bi trebali izbjegavati čuvarkuću u svakom sirovom obliku.

Iako se čuvarkuća koristi u obliku tnktura, masti, čaja i u kombinaciji s medom, ona se za kožne probleme može koristiti direktnim nanošenjem soka na kožu i zarezanog lista. Čuvarkući se pripisuju mnoga ljekovita svojstva, umirujuća, diuretička, detoksikacijska, djeluje kao antimamurluk, ipak više od 2 - 3 listića dnevno je ne bi trebalo konzumirati. Oni osjetljiviji na njezin kiselkasti okus bi je mogli koristiti u varivima, a i čaj od čuvarkuće je nešto blaži od sirove biljke.