Dijagnoza reumatskih bolesti

Kada se postavi dijagnoza reumatske bolesti, čini se da ima milijun neodgovorenih pitanja. Kakve su mogućnosti liječenja? Kakva se podrška i savjeti mogu očekivati od zdravstvenih djelatnika? Kako će se bolesnik s time nositi? Što to znači za budućnost? Jedno je sigurno, većina ljudi osjeća se mnogo bolje kada jednom dobije točnu informaciju o svom stanju jer će se tada lakše nositi s bolešću i učiniti prave poteze kako se uhvatiti u koštac s njom. Dakle, iskustva govore da je osjećaj olakšanja najčešća emocija koju ljudi iskuse, kad im je artritis netom dijagnosticiran. Naime, mnogi se ljudi boje neke gore bolesti, ali jednom kad se njihovoj bolesti pridoda ime, osjećaju se sposobnima ići dalje i spremni su poduzeti sve za svoje ozdravljenje. Ljudi trebaju različitu podršku u različito vrijeme, što je vrlo individualno.

Kako se dijagnosticira reumatska bolest?

Iznenađujuće, ali reumatska se bolest ne može uvijek dijagnosticirati kod prvog posjeta liječniku. Tome je više razloga. Najprije, nema jedinstvenoga testa za dijagnozu reumatske bolesti. Osim toga, često se događa da se ljudi žale na više različitih tegoba, a bolesnici s istom bolešću mogu imati različite simptome i znakove bolesti, kao i različitu težinu bolesti. Cjelokupna klinička slika obično se razvija tijekom vremena, a u ranoj fazi bolesti simptomi mogu biti oskudni i nespecifični.

Neki bolesnici zbog reumatske bolesti traže liječničku pomoć, dok drugi reumatske tegobe niti ne spominju kad liječniku idu zbog drugih razloga, jer ih smatraju dijelom normalnog procesa starenja.

Ne može se dovoljno istaknuti važnost rane dijagnoze reumatske bolesti. Što prije pacijent posjeti liječnika, prije će se započeti s pravilnim liječenjem. Pacijentima s osteoartritisom mnogo se može pomoći ublaživanjem boli i patnje te im se mogu poboljšati funkcijske sposobnosti, dok je u bolesnika s upalnim reumatskim bolestima, uz navedeno, važno brzim i učinkovitim liječenjem što više suzbiti upalu koja je temelj oštećenja zglobova.

Specijalisti fizikalne medicine i rehabilitacije, reumatolozi i ortopedi su liječnici – specijalisti koji su najpozvaniji u dijagnosticiranju i liječenju reumatskih bolesti.

Kada bolesnik dođe liječniku, ovaj će mu postaviti dijagnozu na temelju informacija dobivenih od pacijenta, ponajprije na opisu simptoma i bolesti (uključujući kako i kada su ti simptomi počeli), kliničkog pregleda, a od pomoći će biti i dijagnostičke pretrage. Pritom je dobro znati da su kod sumnje na upalnu reumatsku bolest u postavljanju dijagnoze važni podaci i o drugim organima ili organskim sustavima jer mogu biti povezani s reumatskim bolestima, kao što su promjene na koži (npr. psorijaza), očne smetnje, smetnje probavnog ili urogenitalnog trakta. Također, opći simptomi kao što su izražen opći umor i iscrpljenost, gubitak tjelesne težine, povišenje tjelesne temperature (najčešće do 37,5°C), osjećaj zimice ili tresavica bez nekog poznatog razloga, upozoravaju na sistemsko zbivanje, odnosno na upalnu reumatsku bolest. Hrvatsko reumatološko društvo preporučuje da bi svaki bolesnik sa sumnjom na upalnu reumatsku bolest trebao posjetiti liječnika unutar barem tri mjeseca od početka simptoma.

Važna je i obiteljska anamneza, odnosno postojanje reumatskih bolesti, pa i nekih izvanzglobnih manifestacija, kao što je psorijaza kože u krvnih srodnika, jer nasljedni čimbenici mogu imati velik utjecaj u nastanku nekih, napose upalnih reumatskih bolesti.

Također, liječnik pregledava zglobove, ispituje mišićnu snagu, ali i osjet, reflekse i neke druge aspekte zdravstvenog stanja. Među pretragama za dijagnosticiranje reumatske bolesti najčešće se primjenjuju radiografija i laboratorijski testovi krvi. Te će pretrage pomoći u utvrđivanju tipa reumatske bolesti i koliko je bolest uznapredovala. To daje liječniku mnogo bolju sliku o bolesti i pomaže mu da isključi druga stanja.

Laboratorijske pretrage

Postoje razni tipovi laboratorijskih pretraga, a najčešće se rade one u kojima možemo mjeriti broj krvnih stanica i kemijskih supstancija iz krvi. Reaktant akutne faze upozorava na upalu, a u praksi se najčešće koristi sedimentacija eritrocita (SE), a rjeđe C-reaktivni protein (CRP). Vrijednosti potonjeg testa brže se mijenjaju kao odgovor na povišenje ili snizivanje stupnja upale nego SE. U slučaju sumnje na degenerativnu zglobnu bolest (osteoartritis), mogu služiti za njezino isključivanje.

Također, postoji pretraga za dokaz reumatoidnog faktora, protutijela u krvi, koja je korisna kod sumnje na reumatoidni artritis i neke druge upalne bolesti. Međutim, mora se imati na umu da oko 10% ljudi bez artritisa mogu imati to antitijelo, dok ga oko jedna četvrtina bolesnika s reumatoidnim artritisom nema. Stoga, nalaz reumatoidnog faktora treba razmotriti zajedno s drugim nalazima, te poglavito kliničkim simptomima i znakovima.

Nedavno je dokazano da je protutijelo na ciklički citrulinski peptid (CCP) visokospecifično za dijagnozu reumatoidnog artritisa, a može biti prisutno i prije početka simptoma bolesti. Također, njegova povišena vrijednost u krvi upozorava na lošiji klinički i funkcionalni ishod bolesti.

Ostale krvne pretrage koje se češće koriste u dijagnostici reumatskih bolesti su:

• Urati (mokraćna kiselina) – ovaj test pokazuje razinu urata u krvi. Urati se mogu kristalizirati i taložiti u zglobovima uzrokujući jaku upalnu reakciju što je obilježje uričnog artritisa (giht, podagra).
• Anti-nuklearna antitijela (ANA test) – je koristan test za lupus i druge upalne reumatske bolesti koje, osim zglobova, zahvaćaju druge organe i organske sustave.
• Genetička ispitivanja – posebno su korisna za neke bolesti. Osobe koje boluju od ankilozantnog spondilitisa vrlo često imaju prisutan gen tkivne histokompatibilnosti HLA B 27. Ipak, mnogi ljudi koji imaju taj gen ne razviju ankilozantni spondilitis, tako da je prisutnost gena rijetko korisna kao dijagnostički pokazatelj.

Radiološke pretrage

Rendgenske zrake koriste se u oslikavanju kostiju. Iako metoda nije osobito osjetljiva za diskretne promjene, ipak znatno pomaže u otkrivanju promjena karakterističnih za pojedine bolesti kao što su gubitak hrskavice, koštano oštećenje i osteofiti (koštani izdanci). Najčešće je korištena pretraga za potvrdu dijagnoze osteoartritisa, a važna je i za dijagnozu upalnih artritisa. U reumatoidnom artritisu destruktivne promjene na kostima mogu biti vidljive već za nekoliko mjeseci, a oko 70% njih ima vidljiva oštećenja nakon tri godine bolesti. Međutim, moguće je da radiološki nalaz ne korelira s kličkom slikom bolesnika, napose u ranoj fazi reumatske bolesti. Također u nekim reumatskim poremećajima, a napose kad se radi o degenerativnim promjenama, nema korelacije radiološkog nalaza i bolesnikovih tegoba i nesposobnosti. Stoga se liječnici kod postavljanja dijagnoze ne oslanjaju samo na rendgenogram, već on zajedno s drugim nalazima pomaže u dijagnozi bolesti.

Za dobivanje jasnije slike o bolesti liječnici se katkad koriste drugim dijagnostičkim postupcima, kao što su magnetska rezonancija (MR), kompjutorizirana tomografija (CT) ili ultrazvuk.

Klasifikacijski kriteriji za reumatoidni artritis

Kao primjer kompleksne bolesti za čiju je dijagnozu potrebno više elemenata, slijede kriteriji za reumatoidni artritis prema Američkom reumatološkom društvu:

Radi klasifikacije reumatoidnog artritisa moraju biti ispunjena četiri od sedam kriterija, a prva četiri moraju biti prisutna najmanje šest tjedana. Međutim, postoje i problemi s ovim kriterijima, jer nisu osjetljivi na ranu bolest, koju se time propušta dijagnosticirati, a nisu uključena niti protutijela na CCP.

Nakon dijagnoze

Nakon što liječnik postavi dijagnozu reumatske bolesti, postavit će i plan liječenja. U liječenju je potreban osobni pristup pacijentu, pri čemu pozornost treba posvetiti tipu artritisa kao i stadiju i jačini bolesti. U nekih bolesnika reumatska je bolest praćena bolovima slabog intenziteta i dobrom pokretljivosti, dok drugi pacijenti imaju velike poteškoće i ne mogu obavljati svakodnevne životne aktivnosti.

Bolesnik i liječnik ostvaruju suradnju koja je nerijetko dugoročna, pa i cjeloživotna.

Osjećaji

Reumatska bolest ne pogađa samo fizički, već i emocionalno, posebno neposredno nakon postavljene dijagnoze. Jer, teško je prihvatiti da će se život promijeniti. Smjenjuju se osjećaji poput olakšanja, odbijanja, šoka, ljutnje i frustracije. Svi ti osjećaji su normalni kako bi se prilagodilo životu s kroničnom reumatskom bolesti. Jednom kada se bolest prihvati, energiju treba uložiti u suočavanje s njom. Na neke bolesnike strah od njima nepoznate bolesti djeluje zastrašujuće i zbunjujuće. Umor koji dolazi uz upalnu reumatsku bolest znatno može utjecati na kvalitetu života. Taj umor može biti toliko izražen da osoba nema energije za obavljanje najjednostavnijih zadataka, što zaista može biti frustrirajuće. Zato je izražena potreba za čestim odmorima.

Pridruživanjem neprofitnim udrugama građana, kao što je na primjer Hrvatska liga protiv reumatizma (www. reuma. hr), koji okupljaju bolesnike s reumatskim bolestima bolesnici se susreću s drugima, koji imaju iste ili slične tegobe, pri čemu se izmjenjuju iskustva, razgovara o bolesti, što može pomoći da se lakše nose sa svojom bolesti. Danas je dostupno mnogo informacija o reumatskim bolestima i različite su vrste podrške za bolesnike s reumatskim bolestima. Što se ranije bolesnik nauči nositi s bolešću to će imati i aktivniji i ispunjeniji život.

Što bolesnik može učiniti za svoje zdravlje

Iako je vježbanje posljednja stvar na koju se misli kod bolova u zglobovima, zaista je vrlo važno svakodnevno provoditi medicinsku gimnastiku. Jer, vježbanje održava zglobove pokretnima. Pomaže pri gubitku suvišnih kilograma, a samim time smanjuje se opterećenje na zglobove. Vježbanje je korisno i za smanjivanje boli i stresa. Naše je tijelo poput stroja ili automobila tako da moramo učiniti sve kako bismo ga održali u dobroj kondiciji.

Dobro je kombinirati vježbe opsega pokreta s vježbama snaženja, koristeći opterećenje (utege, elastične trake), ali i aerobne vježbe, čime se povećava broj srčanih otkucaja. Najvažnije je postići ravnotežu između vježbe i odmora i nikada tijekom vježbe ne prijeći granicu opsega pokreta u vrijeme aktivne bolesti. Pogrešan pokret pri vježbi može optereti zglob i još ga više oštetiti. Stoga je važno da su vježbe osmišljene i da ih barem u početku vodi stručnjak, fizioterapeut.

Korisno je i da prehrana bude zdrava i balansirana, što uključuje mnogo voća, povrća, ribe i bijelog mesa, dok treba nastojati smanjiti ili ukinuti slatku i masnu hranu. Neki tvrde da prehrana utječe na njihovu reumatsku bolesti, napose na upalnu reumatsku bolest, no malo je dokaza koji podržavaju tu tezu. Ako i iskustvo u nekih bolesnika upućuje da treba izbjegavati jednu vrstu hrane, važno je da se i dalje unose svi esencijalni sastojci prehrane.

Ne samo da je pušenje povezano s povišenim rizikom za pojavu reumatoidnog artritisa, već može utjecati na težinu bolesti, a dokazano je i da negativno utječe na degeneraciju diska između kralježaka (intervertebralni disk). Stoga je korisno i potrebno ne pušiti.

Relaksacija je odlična stvar u borbi protiv boli. To je vještina koja daje osjećaj kontrole. Relaksirati se može dišući duboko ili pak vizualnim tehnikama gdje bolesnik zamišlja da se nalazi u tihom i umirujućem okruženju. Svakodnevno slušanje glazbe, čitanje ili npr. pletenje djeluje relaksirajuće i to može postati životna svakodnevnica.

Zaključno, glavna poruka je da je rano prepoznavanje i liječenje reumatske bolesti najbolje jamstvo za uspješno liječenje i kvalitetan i produktivan život.