Što je dismorfija

Dismorfija znači promijenjen ili poremećen oblik

U kongenitalnim anomalijama se susreću dismorfična izobličenja kao posljedica poremećaja u embrionalnom razvoju. U dijagnostici raznih bolesti dismorfije su promijenjena stanja organa ili tkiva zbog bolesti. Dismorfija znači promijenjen ili poremećen oblik, ali se danas pod tim pojmom podrazumijevaju opsjednutost vlastitim tijelom i umišljenim tjelesnim manama, pa se to shvaća kao ozbiljan psihomentalni poremećaj kojem je doprinijela digitalizacija svijeta, videopozivi, uporno uspoređivanje sebe sa retuširanim i uljepšanim slikama cyber zvijezda i sve većim nezadovoljstvom svojim izgledom.

Dismorfija kao skup izmišljeni tjelesnih mana ima poguban utjecaj kod mlađe populacije, koja se počinje sramiti svoga izgleda, bježe u izolaciju ili zaglave u poremećajima prehrane. Bilo da se radi o anoreksiji ili bulimiji, objema je uzrok nezadovoljstvo vlastitim tijelom i u oba slučaja se pokušava dobiti neko zamišljeno idealno tijelo. Anoreksična osoba to pokušava postići izgladnjivanjem, bulimičari se prežderavaju pa povraćaju, a u obje skupine se pokazuje puno samomržnje ili samokažnjavanja vlastitog nesavršenog tijela.

Dismorfija je nezadovoljstvo sobom i postaje prava epidemija

Plastična ili estetska kirurgija se stalno susreće sa dismorfičnim osobama koje idu iz jednog kirurškog zahvata u drugi ne bi li se riješili zamišljenih mana i postigli zamišljeni, idealni i savršeni izgled. Korektivna estetska kirurgija se jedina bavi stvarnim manama i izobličenjima. Prava tjelesna dismorfija zahtijeva kombinirano liječenje psihofarmacima i psihoterapijom, jer je taj poremećaj 1987 godine uvršten u medicinske priručnike kao mentalni poremećaj, iako je poremećaj prepoznat kao mentalni poremećaj još davne 1891 godine.

Sam pojam dismorfija se prevodi kao osjećaj ružnoće, hipohondrija ljepote ili dermatološka hipohondrija, a jako socijalno zakida osobe koje pate od toga, jer osim što imaju poremećaj u prehrani, izbjegavaju druženja, čak i s prijateljima, izostaju s posla ili iz škole i sve više se socijalno isključuju i izoliraju. Nepotrebni kirurški zahvati stavljaju na muke i same plastične kirurge, pogotovo zato što osoba odbija otići psihoterapeutu. Dismorfiji su jednako podložni i žene i muškarci, a u pozadini su često traume iz djetinjstva.

Obrnuta tjelesna dismorfija koja umanjuje mane

Gojaznost i pretilost koje neke osobe ne žele sebi priznati je druga strana dismorfije koja se naziva i obrnuta tjelesna dismorfija koja umanjuje mane. Takve osobe u ogledalu vide idealnu figuru, kakvu žele vidjeti, u trgovinama odjećom kupuju namjerno nekoliko brojeva manju odjeću uvjereni da će stati u nju. Postoje i osobe s mišićnom dismorfijom, fanatično opsjednuti idealnom snagom, razvijenim i napetim mišićima, jer se stalno uspoređuju sa nekim nedostižnim idealima sa društvenih mreža.

Pravi uzroci razvoja dismorfija se ne znaju, barem se još ne znaju. Ako roditelji daju nesmotrene kritike na izgled svoje djece to kasnije može dovesti do dismorfije, neke promjene u mozgu mogu također utjecati na tu pojavu, ali i geni mogu biti faktori rizika. Zanemarivana, zlostavljana i na razne načine maltretirana djeca razvijaju komplekse, sram, nisko samopoštovanje i nezadovoljstvo svojim izgledom češće od djece koja su imala normalno odrastanje. Među dismorfičnim osobama je puno perfekcionista koji sve opravdavaju težnjom ka savršenstvu.