Dizartrija – uzrok, simptomi, liječenje

Što je dizartrija

Adekvatna produkcija govora ovisi o nekoliko različitih čimbenika, od kojih je najvažniji motorička kontrola pokreta. Ovi pokreti koji su važni za govor spadaju među najsloženije. Naime, potrebno je koristiti niz mišića (to su mišići lica, usana, jezika i grkljana). Kada se promijeni pravilan rad ovih mišića, utječe se na jasnoću govora i javlja se dizartrija. Naziv dolazi od grčke riječi i znači nemogućnost jasnog izgovora riječi. Ovo stanje je skup neuroloških i motoričkih govornih poremećaja. Karakterizira ga slabost mišića, nekoordinacija i nevoljni pokreti.

U rasponu težine, može varirati od blage do teške. Na temelju pokazatelja promjena u mišićnim skupinama mehanizama govornog sustava, prisutne su sljedeće promjene: smanjen glasni intenzitet, smanjena respiratorna podrška, vrlo tih glas, nesigurnost, poteškoće u pokretanju fonacije, regulacija glasnog intenziteta je vrlo slaba. Postoji nekoliko vrsta dizartrije, a jedna od njih je poznata kao ataksična dizartrija. Karakteriziraju ga pauze između riječi, artikulacijske netočnosti, izobličenja suglasnika i samoglasnika.

Dizartrija, simptomi i uzroci

Koji su uzroci dizartrije? Naime, dizartrija može imati nekoliko različitih uzroka. Uzroci su povezani s oštećenjem mozga pri rođenju, ozljedom ili bolešću. Među najčešćim su poremećaji živčanog sustava, poput tumora. Kada je dizartrija prisutna od rođenja, to je posljedica mišićne distrofije ili cerebralne paralize. Stečeni uzroci uključuju tumore mozga, ozljede mozga, zarazne bolesti poput encefalitisa i meningitisa te genetske poremećaje. Promjene koje utječu na pojavu dizartrije u odrasloj dobi su Parkinsonova bolest ili amiotrofična lateralna skleroza. Određeni lijekovi također mogu uzrokovati dizartriju.

Simptomi ovog poremećaja mogu varirati, ali najčešći su: poremećaj govora, nejasan govor koji utječe na razumijevanje, nevoljni pokreti usana i jezika, smanjeni intenzitet glasa, poteškoće u dobivanju glasa, otežano disanje, poteškoće u promicanju mišića lica, usana i jezika, također glasan ili prenisko prekinut govor. Najveći rizik od razvoja ovog stanja je kod osoba koje imaju degenerativne, moždane ili neuromišićne bolesti, kao i kod onih koji konzumiraju velike količine droge i alkohola.

Dizartrija, vrste i metode liječenja

Postoji nekoliko vrsta dizartrije koje se međusobno razlikuju. Spastična dizartrija povezana je s motoričkom kontrolom mišića lica i vrata. Ovdje se javlja povećani tonus mišića, vokalizacija je prisiljena. Kod ataksične dizartrije najkarakterističnija je nekoordinirana vokalizacija i dolazi do prekida u izgovoru. Flacidnu dizartriju karakteriziraju netočnost u izgovoru glasova i slabost govorne muskulature. Kod Parkinsonove bolesti javlja se oblik hipokinetičke dizartrije. U tom slučaju pacijent ima vrlo slabu glasnoću i netočan izgovor glasova.

Kada je u pitanju hiperkinetička dizartrija, ona se očituje kroz poremećaj dišne funkcije, glas je obično oštar i napet s nepravilnim izgovorom. Mješovita je kombinacija više od jedne vrste dizartrije koja je prethodno opisana. Osobe s dizartrijom mogu imati blage ili vrlo teške promjene. Budući da se radi o motoričkom poremećaju, liječenje se temelji na učenju motoričkih funkcija. Koriste se i tehnike koje su usmjerene na govorni sustav, zbog čega je važno postaviti adekvatan tretman. Način na koji će se liječiti ovisi o promjenama uzrokovanim poremećajem, odnosno o što većem otklanjanju simptoma.