Djeca iz epruvete

Prvo dijete iz “epruvete”, djevojčica Luise Brown, rođena je trinaest minuta nakon ponoći, 25. srpnja 1978. godine. Taj prvi uspješni postupak pomognute oplodnje rezultat je višegodišnjeg upornog rada dvojice znanstvenika, Roberta Edwardsa i Patricka Steptoea. Do 2013. godine u svijetu je postupkom pomognute oplodnje rođeno više od pet milijuna djece.

Neplodnost je nemogućnost ostvarenja trudnoće nakon najmanje jedne godine nezaštićenih spolnih odnosa.

To je često stanje i pojavljuje se u oko petnaest posto parova ili, drugačije rečeno, svaka šesta osoba u nekoj fazi svoga reproduktivnog života može biti neplodna.

Mogućnost zatrudnjivanja rezultat je plodnosti i žene i muškarca. U neplodnih parova neplodnost je u 8 posto slučajeva uzrokovana problemima koje ima muškarac,

37 posto uzrok su joj problemi koje ima žena, a u 35 posto slučajeva ona je posljedica problema u oba partnera. U preostalih parova, uzrok neplodnosti ne može se jasno otkriti.

Neplodnost u muškaraca

Neplodnost u muškaraca najčešće je uzrokovana nedovoljnim brojem spermija (oligozoospermija) u ejakulatu ili nepravilnog oblika i funkcije spermija (astenozoospermija, teratozoospermija). Mnogi su razlozi lošeg spermiograma, poput preboljele upale testisa koje remete normalan prijenos sperme, snižene razina testosterona, a uzrok mogu biti i genetski poremećaji, iako rijetko.

Da bi se ustanovila neplodnost u muškarca, u obzir treba uzeti anamnestičke podatke. To se ponajprije odnosi na rast i razvoj tijela tijekom djetinjstva, spolni razvoj tijekom puberteta, preboljele zarazne i druge bolesti, operacije, uzimanje lijekova, izloženost štetnim tvarima kao što su alkohol, pušenje, uzimanje droga ili izloženost zračenju.

Potom slijedi fizikalni pregled kojim se utvrđuje tjelesna visina i težina, tjelesne proporcije, raspored tjelesne masti, mišića, dlakavost te izgled spolovila i dojki.

Sljedeći korak je laboratorijska pretraga sjemena, takozvani spermiogram. Tom se pretragom utvrđuje količina sjemena te broj, pokretljivost i izgled spermija (muških spolnih stanica). Utvrđuje se i prisutnost upalnih parametara u sjemenoj tekućini. Uzorak sjemena se obično daje u laboratorij u kojemu se i provodi pretraga.

Katkad je obradu potrebno upotpuniti analizom spolnih hormona, genetskim testiranjem ili pregledom urologa.

Postupak liječenja ovisi o pronađenom uzroku muške neplodnosti. Primjerice, pronađe li se zapreka u putu sperme, liječi se kirurški, a povišeni upalni parametri i bakterije u spermiogramu liječe se antibioticima. Uz standardne metode liječenja, pomaže i promjena životnih navika, smanjenje tjelesne težine, prestanak pušenja ili konzumacija alkohola.

Neplodnost u žena

Neplodnost u žena najčešće je posljedica poremećaja ovulacije, potom endometrioze, zdjeličnih priraslica, neprohodnih i općenito promijenjenih jajovoda te povišene razine prolaktina. Učestalost neplodnosti raste sa životnom dobi žene te mogućnost zatrudnjivanja ubrzano opada poslije 38. godine života.

Kao i kod muškaraca, za utvrđivanje neplodnosti u žena također je bitno uzeti detaljnu anamnezu: razgovara se o rastu i razvoju tijela, spolnom razvoj tijekom puberteta, preboljelim zaraznim i drugim bolestima, operacijama, uzimanju lijekova, izloženosti štetnim tvarima kao što su alkohol, pušenje, uzimanje droga, izloženost zračenju.

Bitni anamnestički podaci odnose se na menstruaciju: s koliko se godina pojavila prva menstruacija, pojavljuje li se u pravilnim vremenskim razmacima ili su menstrualni ciklusi neregulirani, koliko traje krvarenje i koliko je obilno.

Odsutnost menstruacije (amenoreja) obično je znak nepostojanja ovulacije (otpuštanje zrele jajne stanice iz jajnika), a bez ovulacije nema začeća. Isto tako, neredovite menstruacije (oligomenoreja) znatno umanjuju mogućnost začeća.

Žene koje redovito, mjesečno, osjećaju napetost dojki, napuhnutost trbuha ili imaju bolne menstruacije najvjerojatnije ovuliraju. Ako su menstruacije neredovite ili su spomenuti predmenstrualni simptomi odsutni, veća je vjerojatnost da je ovulacija izostala.

Tijekom fizikalnog pregleda posebna se pozornost posvećuje tjelesnoj težini, visini i tjelesnim proporcijama te mogućim znakovima koji upućuju na nedostatak hormona koji utječu na plodnost. Pregled uključuje i klasični ginekološki pregled uz ginekološki ultrazvuk kojima se detaljno analizira izgled maternice i jajnika.

Obrada ženske neplodnosti uključuje i analizu hormona. Obično se određuje razina folikulstimulirajućeg hormona (FSH) koji govori o funkciji jajnika, razini hormona koji stimulira štitnjaču (TSH) te prolaktina čija razina najčešće može upućivati na dobroćudne tumore hipofize. Određuje se i vrijednost luteinizirajućeg hormona (LH) te progesterona koji daju informacije o ovulaciji. Pošto razina hormona varira u različitim fazama menstrualnog ciklusa, bitno ih je odrediti u pravom trenutku kako bi njihova vrijednost bila odraz stvarnog reproduktivnog stanja.

Prema potrebi, obrada ženske neplodnosti upotpunjuje se histerosalpingogramom (radiološka pretraga kojom se analizira izgled maternice i jajovoda), histeroskopijom (endoskopska pretraga kojom se analizira unutrašnjost maternice pri čemu se mogu provesti i manji operacijski zahvati u maternici), laparoskopijom (endoskopska pretraga koja se provodi u općoj anesteziji, a omogućuje pregled jajnika, jajovoda i maternice te po potrebi operacijsko liječenje), a katkad se provodi i genetsko testiranje i analiza imunoloških parametara.

Metode liječenja neplodnosti u žena ovise o nađenom uzroku neplodnosti. Žene s neredovitim menstruacijama vrlo često imaju sindrom policističnih jajnika i pretile su. U takvih će žena gubitak od pet do deset posto tjelesne mase izregulirati menstrualni ciklus i time znatno povećati plodnost pa dodatno liječenje neplodnosti neće biti potrebno. Nekim će ženama pak biti dovoljno dati lijekove za stimulaciju ovulacije, poput klomifena.

Nemogućnost ostvarenja trudnoće budi brojne emocije uključujući napetost, potištenost, ljutnju, sram i krivnju. I muškarci i žene mogu patiti od takvih problema, što umanjuje mogućnost para da ostvari trudnoću.

Zbog toga su postupci za umanjenje stresa dobrodošli u liječenju neplodnosti. Nažalost, još uvijek nije pronađeno optimalno rješenje za stres uzrokovan liječenjem neplodnosti, ali mogu pomoći tehnike opuštanja, pridruživanja grupama za pomoć ili savjetovanja s psihologom.

Postupak medicinski pomognute oplodnje (MPO), uže gledajući, uključuje nekoliko različitih postupaka. Među najčešćima su postupci izvantjelesne oplodnje (IVF – in vitro fertilizacija). Taj se postupak primjenjuje u slučajevima teške muške neplodnosti koju karakterizira nizak broj i loša kvaliteta spermija, kod neprohodnih jajovoda, u starijoj reproduktivnoj dobi žene te u svim ostalim situacijama kada druge metode liječenja neplodnosti nisu bile uspješne. IVF postupak je visokouspješan u ostvarivanju trudnoće, no ima i neke nedostatke. Prije svega, postupak je vrlo skup, zdravstveno je rizičan zbog primjene lijekova za stimulaciju ovulacije, invazivan je, nosi veći rizik od blizanačke trudnoće, ektopične trudnoće (izvanmaternične trudnoće) te komplikacija u trudnoći.

IVF postupak sastoji se od nekoliko koraka. Najprije, kako bi se dobilo dovoljno jajašaca u jajnicima, žena uzima određene lijekove za poticanje ovulacije. Po postizanju zrelosti jajašaca, što se prati ultrazvučnim pregledima, neposredno prije ovulacije, liječnik kroz rodnicu tankom iglom uzima jajašca iz jajnika. Potom se jajašca u laboratoriju pomiješaju sa spermom ne bi li došlo do oplodnje. Poslije od dva do pet dana oplođena jajašca (embriji) vraćaju se kroz rodnicu u maternicu. Otprilike dva tjedna po prenošenju embrija, ako je došlo do trudnoće, test na trudnoću iz krvi bit će pozitivan (beta HCG), a od četiri do pet tjedana od prijenosa vidjet će se prvi ultrazvučni znakovi trudnoće. Oko 27 posto IVF postupaka rezultirat će trudnoćom i rođenjem djeteta. Uspješnost postupka ovisi o životnoj dobi žene, uzroku neplodnosti i vrsti primijenjenog postupka.

I kao što lijepo stoji u brošuri Čudesne bebe udruge Roda: “Biološko roditeljstvo je samo jedan, doduše najčešći, put do roditeljstva, ali je roditeljstvo jednako lijepo i značajno kada dijete stigne do roditelja drugim putem, kada je usvojeno ili udomljeno. San o djetetu svakako može biti ispunjen. ”