Epiziotomija – kada ispadaju konci

Što je epiziotomija i koje su njene varijacije?

Epiziotomija se opisuje kao manji kirurški zahvat na međici (tkivo koje se nalazi između analnog otvora te rodnice kod žena) koji će se raditi kada nastupi porod kako bi se napravilo povećanje vaginalnog otvora žene i tako se olakšao vaginalni porod. Rez na međici će se raditi onda kada se napravi procjena da li će se beba moći poroditi bez oštećenja (pucanja) međice. Ako navedeno nije izgledno, tada će liječnik ili primalja napraviti navedenu epiziotomiju koja se izvodi kada žena ima kontrakcije i kada postoji pritisak dječje glavice na međicu. Epiziotomija se dijeli na sljedeće vrste:

Medijalna ili središnja - Rez će se napraviti na sredini međice, ravno prema analnom otvoru. Navedeno donosi manje krvarenje, lakšu rekonstrukciju, bolje zarastanje i manju bol. Nedostatak je veća mogućnost prsnuća. Mediolateralna - Rez je malo ukošen u odnosu prema analnom otvoru, ide više ulijevo ili udesno. Navedeno donosi manju mogućnost oštećenja samog analnog sfinktera. Nedostatak je jača i dulja bol nakon poroda, dulje trajanje zacjeljivanja, bolni snošaj. Lateralna - Rez će se izvoditi bočno/horizontalno lijevo ili desno od vagine. Inicijacija prema Schuchardu - Maksimalna prilagođenost reza u obliku slova J oko analnog otvora. Radi se u slučaju viška manipulativnog prostora.

Epiziotomija oporavak

Rana koja je uzrokovana epiziotomijom najčešće će zacijeliti sama od sebe, bez komplikacija. Međutim, nemoguće je izbjeći bol koja je normalni proces prilikom zacjeljivanja. Ova rana svakodnevno je izložena iritacijama kretanja, pražnjenjem crijeva, mokrenjem, što znači da je vrijeme oporavka nešto dulje nego kod drugih postoperativnih rezova. Epiziotomija donosi manju ranu, no ona će tijekom prvih tjedan dana zacjeljivanja donositi bol koja je prisutna tijekom kretanja ili sjedenja. Ponekad će se pojaviti edemi ili hematomi na mjestu reza koji isto tako donose usporenost kod zacjeljivanja rane i povećavaju rizik od infekcije.

Epiziotomija, točnije, njeni šavovi mogu uzrokovati i iritaciju koja je popraćena s boli i osjećajem pečenja, što često rezultira uzimanjem analgetika. Tijekom posjete, patronažna medicinska sestra provjerit će međicu rodilji koja se žali na tegobe. Pregledom se najčešće ustanovljuje laganija iritacija na mjestu šavova. Potrebno je umjereno mirovati i imati pojačanu higijenu kako bi se rana što prije zacijelila. prema preporuci liječnika ili sestre žena može koristit razne masti na bazi analgetika kako bi ubrzala proces zacjeljivanja. Rana bi trebala zacijeliti u roku od 7 do 10 dana. Konci se resorbiraju i ne zahtijevaju skidanje.

Da li je epiziotomija potrebna?

Postoje podijeljena mišljenja o tome da li bi se epiziotomija trebala raditi ili ne. Zašto bi se ona trebala izvoditi? Kao najčešći razlog nabraja se sprječavanje u pucanju tkiva na porođajnom kanalu tijekom samog poroda. Ostali razlozi su: Zaštita od mogućeg popuštanja mišića koji drže dno zdjelice, prevencija prolapsa maternice, mjehura i debelog crijeva, brže te lakše zacjeljivanje rane u odnosu na pucanje međice, smanjena mogućnost ozljede mozga kod novorođenčadi koja ima smanjenu težinu, brži porod.

Zašto se epiziotomija ne bi trebala izvoditi? Smatra se kako je pucanje međice relativno rijetka pojava i kako žene nisu dovoljno informirane o navedenom postupku. Razlozi za protiv su: Gubitak više krvi prilikom poroda, neotpornost međice, kasnija infekcija rane i mogućnost nastanka apscesa, trajno oštećenje mišićnog zdjeličnog dna, sporo i veoma bolno zarastanje, narušavanje samopouzdanja, bolni spolni odnosi. Kako bi porod prošao s što manje komplikacija, ženama se preporučuju tečajevi za trudnice ili savjetovanje s ginekologom. Elastičnost međice najčešće će ovisiti o dobroj te uravnoteženoj prehrani, Kegelovim vježbama, vježbama tijekom trudnoće, perianalnim masažama.