Fizikalna terapija strujom nuspojave

Fizikalna terapija strujom nuspojave i primjena terapije

Fizikalna terapija strujom ili elektroterapija je područje u fizikalnoj medicini gdje se u terapijske svrhe koristi struja raznih frekvencija. Možemo razlikovati elektrostimulaciju, elektroforezu, terapiju interfrekvencijskim strujama, terapiju dijadenamskom strujom te terapiju transom. Fizikalna terapija strujom se temelji na stimuliranju receptora u koži, što dovodi do razbijanja boli i upale. Tijekom same terapije jačina te frekvencija struje izazvat će određeni odgovor u tijelu osobe, i dolazi do uspješnog liječenja oboljelog područja. Može se reći kako je elektroterapija terapija koja suzbija upalne procese koji se nalaze unutar određenog tkiva.

Ovisno o samom stanju oboljele osobe, ovakva vrsta terapije primjenjivat će se samostalno ili u kombinaciji s drugim metodama liječenja poput laserske terapije, kiroterapije ili magnetoterapije. Fizikalna terapija strujom nuspojave su moguće. Ova terapija se često preporučuje kao dodatni oblik terapije radi sportskih ozljeda, kod ozljeda ligamenata ili mišića, kod bolova koji nastaju u laktu, vratu, kralježnici i ramenu, ali i kod liječenja gležnjeva te stopala. Fizikalna terapija strujom nuspojave su rijetke, no one se mogu pojaviti. Često se ističe kako elektroterapija donosi minimalno nuspojava, osobito ako navedenu terapiju uspoređujemo s uzimanjem lijekova.

Fizikalna terapija strujom nuspojave i liječenje strujom

Kako izgleda liječenje strujom? Tijekom navedene terapije terapeut će na oboljelo područje staviti elektrode. Ovisno o samoj dijagnozi, dobi te zdravstvenom stanju pacijenta određuje se način liječenja te vrsta struje. Ovisno o oboljelom području koristit će se do 6 elektroda, a pacijent će osjetiti blage trnce na liječenom području. Duljina i sama učestalost terapije ovisit će o slučaju. Fizikalna terapija strujom također pomaže i kod neuroloških te krvožilnih bolesti, kod reumatizma i kod raznim trauma na tijelu - stoga se često koristi u liječenju sportskih ozljeda, kod uganuća ili prijeloma, kod bolova u kralježnici, vratu uli zglobovima, i kod raznih kroničnih oboljenja.

Fizikalna terapija strujom nuspojave su rijetke, a većina liječenih navodi kako se osjete bolje već nakon prve primjene struje. Struja često pomaže i kod postoperativnih zahvata i kod raznih ozljeda. Koje su kontraindikacije? Fizikalna terapija strujom nuspojave događaju se kod bolesnika koji imaju ugrađen srčan stimulator i kod osoba koje imaju uznapredovalu okluzivnu arterijsku bolesti. Navedenim osobama se u većini slučajeva neće preporučiti elektroterapija kako bi se izbjegle zdravstvene komplikacije.

Fizikalna terapija strujom nuspojave i svrha liječenja

Elektroterapija će u mnogim slučajevima uspješno smanjiti bol, otok, smiriti upalne procese u tijelu. Danas se koristi više vrsta struja, a liječenje se određuje prema potrebi pacijenta. Koje vrste struja se koristi za liječenje? Interferentna struja - Ovo je Srednje frekventna izmjenična struja. Ona će djelovati na motorne živce osobe, a ima analgetski te protuupalni učinak koji pomaže u zacjeljivanju kostiju nakon pojave prijeloma. Tens - Ovo jr metoda elektroanalgezije, uz pomoć selektivne stimulacije blokiraju se živčana vlakna koja prenose bol. Elektrode koje se postavljaju na mjestu boli blokirat će prijenos i osjet boli.

Dijadinamska struja - Ovo je niskofrekventna struja koja djeluje na ublažavanju boli i lokalno poboljšava cirkulaciju. Galvanska struja - Njena zadaće je djelovanje na živčane završetke koji su odgovorni za prijenos boli. Koristit će se za liječenje pareze, paralizne bolesti kod krvnih žila i kod poremećaja cirkulacije uslijed oštećenja perifernih živaca. Fizikalna terapija strujom nuspojave su moguće. Kontraindikacije mogu biti akutne bolesti, infektivna stanja i razne upale, promjena kože na mjestu apliciranja struje, ugrađen trajni stimulator srca i trudnoća. Fizikalna terapija strujom nuspojave su rijetke. Liječnik koji propisuje terapiju često će objasniti pacijentu da li je kandidat za liječenje ili ne, stoga se u početku isključuje mogućnost nuspojava.