Fizikalna terapija u liječenju pasa i mačaka

Metode fizikalne terapije pripadaju među najstarije oblike liječenja. Ponosni smo i sretni što danas možemo ponuditi Vašem ljubimcu gotovo isti tretman fizikalnom terapijom kao što bismo to učinili i za sebe.

Veterinarska medicina danas omogućuje našim ljubimcima gotovo sve metode liječenja, dijagnostičke i operativne zahvate zastupljene u humanoj medicini. Tako je u visokim standardima liječenja i skrbi za pse i mačke, svoje mjesto posljednjih godina pronašla i fizikalna terapija i rehabilitacija. Iako se najčešće nastavlja na poslijeoperacijsko razdoblje, u brojnim slučajevima indicirana je primjena fizikalne terapije i u razdoblju koje prethodi samom operacijskom zahvatu. Time se pacijent priprema kondicijski jačanjem obrambene i funkcionalne razine najvažnijih organa, osobito srca i krvožilja za izvođenje operacijskog zahvata. Fizikalna terapija i rehabilitacija životinja nužna je za potpuni oporavak pacijenta nakon operacije, odnosno uspješan i brz nastavak procesa povratka životinje u što je moguće bolje funkcionalno stanje organizma.

S obzirom na ciljeve i zadatke u programima fizikalne terapije, možemo je podijeliti na ortopedsku, neurološku i kondicijsku, tj. onu kojoj je cilj poboljšanje općeg stanja organizma.

Ortopedska problematika uključuje zbrinjavanje akutnih i kroničnih stanja poput artritisa, displazije ili ozljeda tetiva, mišića i ligamenata, rehabilitaciju prije i nakon operacijskog zahvata, vraćanje funkcije ekstremitetima. Kod takvih pacijenata nastojimo metodama fizikalne terapije djelovati na povratak i poboljšanje funkcije mišićja i zglobova, sprečavanje atrofije muskulature i ukočenosti zglobova, oporavak i prilagodbu kretanja primjerice nakon amputacije ekstremiteta.

Ozljede i operacijski zahvati kralježnice, degenerativne promjene, pareze, paralize i ostala neurološka problematika gotovo neizostavno su predmet neurološki orijentirane fizikalne terapije.

S obzirom na pozitivan psihološki učinak, te mogućnost djelovanja na aktivnost životinje, fizikalnu terapiju vrlo uspješno primjenjujemo kod pretilih pasa, ali i starijih pasa zbog poboljšanja općeg stanja, u obliku kondicijskog treninga. Odabir pojedine metode fizikalne terapije ili njihove kombinacije ovisi o dijagnozi pojedinog pacijenta, stadiju bolesti (akutno, kronično), te o samoj životinji. Primjerice, ne osjeća li se pas ugodno u vodi, moguće je odabrati neku drugu metodu.

Kao najstarija metoda terapije upotrebljava se masaža, koja osim što iznimno godi životinji i opušta je, djeluje na bolji protok krvi i limfe te smanjuje bolnost i napetost mišića. Koriste se razne tehnike, na početku ili kraju tretmana.

Terapeutske vježbe također su važan dio rehabilitacije, a mogu biti aktivne, pasivne i potpomognute, uz primjenu pomagala poput npr. “physio-lopte”.

Terapija toplinom, termoterapija, ima učinak na protok krvi, muskulaturu i bolnost, kao i primjena hladnoće – krioterapija, a osobito njihova kombinacija.

Dublje zagrijavanje tkiva omogućuje nam primjena terapijskog ultrazvuka.

Koristi se i magnetoterapija, primjena magnetnog polja na cijeli organizam ili lokalno.

Podraživanje motoričkih i osjetnih živaca i stimulacija kontrakcije muskulature učinci su elektroterapije, kao i smanjenje boli, ovisno o vrsti struje koja se primjenjuje.

Učinak vode kroz toplinsko djelovanje, pritisak na tijelo i smanjenu tjelesnu težinu zbog sile uzgona omogućuje nam široku primjenu hidroterapije u tretmanu brojnih oboljenja, posebice lokomotornog aparata. Hidroterapija sve učestalijih oboljenja zglobova i kostiju u pasa i mačaka postala je neizostavan i vrlo učinkovit dio sveobuhvatnog liječenja. U tom cilju posebno ističemo učinak hidroterapije koju izvodimo u specijalno građenom i opremljenom bazenu sa pokretnom trakom, na tzv. podvodnoj pokretnoj traci.

Akupunktura je metoda koja je primjenjiva kod bolesti gotovo svih organskih sustava, u obliku klasične ili elektroakupunkture. Također, umjesto uboda igle, na akupunkturne točke možemo djelovati i laserom.

Naravno da ključnu ulogu u provođenju fizikalne terapije ima stručna osoba, poželjno veterinar. No treba znati da pacijent, odnosno životinja sudjeluje u svakom obliku terapije. Stoga je važno da nema osjećaj neugode, jer jedino tako možemo doći do željenog rezultata. Uloga vlasnika kao trećeg sudionika u ovom slučaju iznimno je važna. Osim što vlasnik ohrabruje svog ljubimca, on sudjeluje u tretmanu nekih stanja, npr. kontroliranim šetnjama, poštedama, pravilnom prehranom i pojačanim nadzorom nad životinjom. Oporavak ponekad može biti dugotrajan i uvjetovan njegovim angažiranjem. Vlasnik izvođenjem vježbi ili korištenjem preporučenih metoda, aktivno sudjeluje i povoljno utječe na duljinu oporavka, naravno, pridržavajući se savjeta dobivenih od veterinara koji vodi fizikalnu terapiju. Izvođenje fizikalne terapije pasa i mačaka dakle predstavlja zajednički ili timski rad veterinara, ljubimca i vlasnika što ovom poslu daje iznimnu vrijednost!