Gdje se mogu platiti gregorijanske mise

Gregorijana ili gregorijanske mise se zovu i velike mise

Gregorijana je nestala ili uklonjena iz liturgijskih knjiga, ali je običaj plaćanja takozvanih velikih misa osta živ u običajima vjernika kao nešto veliko sa snažnim učinkom za njihovu nakanu, koja može biti bilo kakva, ali najčešće se radi o misama za pokjnike, a velike mise se obično naručuju za davno umrle. Gregorijana ili gregorijanske mise zovu i velike mise jer čine vijenac od 30 uzastopnih naručenih i plaćenih misa u kojem se ne smije preskočiti nijedan dan.

Gregorijana je uvijek brojala 30 uzastopnih misa pa ste pri naručivanju trebali paziti da vaša narudžba ne zahvati Velii tjedan, jer na Veliki petak u crkvenoj godini nema mise, pa bi to bio prekid. Gregorijanske mise su u jednom crkvenom razdoblju narasle na broj od 33 uzastopne mise, kao spomen na 33 godine života Isusa Krista, ali originalna gregorijana i dalje ima 30 uzastopnih misa, a možete je naručiti u svojoj ili nekoj drugoj župi, svaki svećenik može takve mise.

Pokretanje gregorijanske mise se pripisuje papi Grguru Velikom

Crkva obiluje brojevima, po sedam sakramenata ili sedam smrtnih grijeha su formirani molitveni ili misni vjenčići od sedam dana, devetnice se povezuju s Marijom, Majkom Božjom, ali se posvećuju i drugim svecima, a gregorijana se može naručiti i za neke druge nakane, za žive, ne samo za mrtve. Pokretanje gregorijanske mise se pripisuje papi Grguru Velikom koji je u svom pontifikatu prvu takvu misu odslužio 30 dana uzastopno za pokojnog svećenika koji se ogriješio o siromaštvo.

Prema zapisima pokojnik je sam to zatražio od pape Grgura Velikog (590 - 604 godine) i nigdje nema zapisa da li su se gregorijanske mise služile i prije tog zabilježenog slučaja, ali zato jer je taj slučaj zapisan i papa dobio potvrdu da su pokojnikovoj duši pomogle, gregorijana je po njemu dobila naziv. Mnogi ljudi za života uplate gregorijanu koja se treba odslužiti kada umru, no, češće članovi obitelji pokojnika uplaćuju za preminule članove svoje obitelji.

Mise zadušnice i gregorijanske mise nisu isto

Mise zadušnice se služe odmah nakon smrti, obično nakon pogreba dok su obitelj i prijatelji pokojnika još na okupu. No, mise zadušnice i gregorijanske mise nisu isto, prvo zbog toga što se gregorijana može naručiti i za žive, a drugo i zato što snaga molitve na jednoj misi zadušnici i snaga molitava u 30 uzastopnih misa se razlikuju kao jednokratni odlazak u crkvu i dugo hodočašće od mjesec dana. Razlika je u količini udubljenosti i posvećenosti nakani.

Mnogi vjernici modernog svijeta se bune na plaćanje misa koje bi svećenici ionako održali, jer im je to posao. No sve crkvene pristojbe, pa i novac od gregorijanske mise se smatraju darom crkvi koji ne pripada svećeniku kuji je te darove prikupio, nego se prosljeđuje u biskupski ordinarijat koji ga raspoređuje prema općim i posebnim crkvenim potrebama. Uz to, gregorijana nije nešto što morate napraviti, nego nešto što želite napraviti za svoj mir i pokoj preminulih duša.