Gdje su nestali Iliri

Nestaju države, a ne narodi, tako ni iliri nisu nestali

U starom dobu su plemena čuvala narodni identitet, a zemlju Iliriju ili Ilirik na Balkanskom poluotoku je naseljavalo više različitih plemena koja su međusobno ratovala i pokoravali su jedni druge, a tu su i rimski i drugi antički osvajači. Plemena su često tvorila države, a nestaju države, a ne narodii, tako ni iliri nisu nestali, nego su pokoreni bili prisiljeni pokoriti se i asimilirati radi opstanka ili su se preselili nekud dalje poput plemena Skita.

Dakle, ilirija ili ilirik nije bio naseljen jednim narodom, iako su se možda svi nazivali iliri. Ne poznaje samo naše vrijeme migrante i migracije, toga je uvijek bilo, a nagon za opstankom je jači od identiteta. Prema antičkim piscima na području hrvatsko-bosanskog područja ilirije su živjela plemena Dalmati, Liburni, Japodi, Panoni, Histri. Arheološki nalazi rijetkih artefakata iz željeznog doba to i potvrđuju. Znanstvenici se ne mogu dogovoriti o jedinstvenom prikazu ilira koje se proteže 1200 godina starog vijeka do rimskih osvajanja.

Iliri i njihova povijest bi genetskim analizama mogli iznenaditi svijet

Ilirolozi strastveno istražuju sve izvore nakoje naiđu, ilire svojataju mnogi, jedni tvrde da su Albanci direktni potomci ilira, lingvisti tvrde da za tu hipotezu nalaze i u albanskom jeziku, no znase da nije postojao jedan jedinstveni ilirski jezik. Ali zna se da ni dolazak Rimljana ni dolazak Slavena nije izbrisao ilire sa tadašnje karte svijeta, neki znanstvenici tvrde da su Hrvati njihovi direktni potomci. Iliri i njihova povijest bi genetskim analizama mogli iznenaditi svijet.

Neki znanstvenici tvrde da Hrvati uz Fince, Baske i Kurde spadaju među najstarije narode na svijetu. Naravno genetski materijal u tom smislu još nije ispitivan ili nalazi još nisu dostupni javnosti. Ako su pokršteni iliri postali Hrvati, opet je važno podsjetiti da je bilo puno različitih ilirskih plemena u iliriji ili iliriku. Kršćanstvo je svakako doprinijelo zaboravu plemenskih vjerovanja, običaja i tradicije, a s njegovim dolaskom su i antički spisi o ilirima ili nestali ili pali u zaborav.

Nije teško povjerovati da iliri još žive u našim krvnim zrncima

Taj neki ilirski identitet se počeo gubiti rimskim i grčkim osvajanjima ilirskih pokrajina, sudbina pokorenih naroda je bila služba u vojnim redovima osvajača, gdje se zaboravljao rod, jezik i običaji. Svejedno, nije teško povjerovati da iliri još žive u našim krvnim zrncima i da mi jesmo njihovi potomci. Možda nikada do kraja ne rekonstruiramo tu ilirsku prošlost, ali mi smo još tu, na prostoru koji je bio dio ilirije ili ilirika, iako se i drugi narodi guraju u taj red.

Iako su iliri u današnjem globalističkom i političkom poimanju zapravo činili jedinstvo vrlo različitih plemena, a bizantski pisci su i Slavene nazivali ilirima, nema nikakvih dokaza o nekom jedinstvenom jeziku, svi su nakon osvajanja govorili jezik osvajača. Znanstveno proučavanje ilira je započeto tek u XIX stoljeću i mukotrpno se probija kroz arheološke ostatke nastojeći objasniti način života u iliriji. Vrsna keramika, obredni metalni predmeti i umjetnički predmeti koji odaju različite utjecaje u izradi, stilu i materijalima.