Granični poremećaj osobnosti – uzrok, simptomi, liječenje

Što je granični poremećaj osobnosti

Granični sindrom, koji se naziva i granični poremećaj osobnosti, psihološki je poremećaj karakteriziran emocionalnom nestabilnošću, naglim promjenama raspoloženja i brzim promjenama osjećaja. Osim toga, prisutni su impulzivnost i problemi u odnosima, što iskrivljuje način na koji se pojedinac odnosi prema drugim ljudima. Osobe koje boluju od ovog poremećaja boje se da bi im emocije mogle izmaknuti kontroli, zbog čega u situacijama većeg stresa postaju iracionalnije. Ono što je poznato je da ne postoji jedan uzrok u svim slučajevima. Granični poremećaj osobnosti povezan je s traumatičnim iskustvima iz djetinjstva.

Prije svega, to su loši odnosi između roditelja i djece, zanemarivanje, emocionalne traume, fizičko zlostavljanje i maltretiranje. Djetinjstvo obilježeno nekom vrstom straha i ucjena stvara kod pojedinca potrebu za ispoljavanjem pretjerano obrambenog ponašanja, što dovodi do trajnog straha od napuštanja. Osim traume iz djetinjstva, istraživanja su pokazala da na razvoj ove bolesti utječu genetika i određene promjene u mozgu koje su povezane s funkcijama koje reguliraju emocije.

Granični poremećaj osobnosti - simptomi

Najčešći simptomi graničnog sindroma uključuju emocionalnu nestabilnost povezanu s impulzivnim ponašanjem, nesigurnošću i sukobima u društvenim odnosima. Često su to ljudi koji ne podnose samoću, osjećaju stalnu ljutnju ili strah. Granični poremećaj osobnosti očituje se stalnim promjenama raspoloženja, ljutnjom, tjeskobom, nesigurnošću i strahom od samoće. U trenucima stresa imaju paranoidne misli, koje mogu dovesti do samoubojstva. Ovi osjećaji mogu proizaći iz jednostavnih situacija, kao što je kašnjenje drugih, gdje pojedinac percipira situaciju u dramatičnoj, impulzivnoj promjeni mišljenja.

Osobe s ovim poremećajem teško kontroliraju osjećaj ljutnje, zbog čega su sklone pretjerivanju i eksplozivnim reakcijama. Na isti način mijenjaju mišljenja i ciljeve, a zbog naglih promjena raspoloženja pokazuju veliku osjetljivost i napetost. Prisutna je i sklonost samoozljeđivanju, konzumiranju droga i rizičnom spolnom životu. Granični poremećaj osobnosti češći je kod žena. Procjenjuje se da su od 4 osobe s ovim poremećajem 3 žene i 1 muškarac. Dijagnoza ovog poremećaja temelji se na opisu ponašanja pacijenta koje analizira psihijatar. Također je indicirana uporaba određenih testova za isključivanje poremećaja poput shizofrenije.

Granični poremećaj osobnosti - liječenje

Nakon postavljanja dijagnoze potrebno je pristupiti odgovarajućoj vrsti liječenja, kao što je psihoterapija, u nekim slučajevima primjena lijekova te hospitalizacija kod težih simptoma. Terapijski proces se provodi radi bolje kontrole impulsa, ali i boljeg razumijevanja ponašanja pojedinca. Nužan je i psihijatrijski nadzor jer kod ovog psihičkog poremećaja postoji 40% veći rizik od suicida. Terapija traje od nekoliko mjeseci do nekoliko godina. Granični poremećaj osobnosti zahtijeva mnogo više istraživanja, s obzirom na to da se broj slučajeva s vremenom povećava, a uzroci su još uvijek nejasni.

Zato je za granični poremećaj osobnosti ključno informirati se i bolje pripremiti članove obitelji kako bi znali kako mogu pomoći. Mnogi čimbenici utječu na to koliko je vremena potrebno da se simptomi poboljšaju nakon početka liječenja. Treba naglasiti da suvremeno i adekvatno liječenje te adekvatna dijagnostika poboljšavaju kvalitetu oboljelog pacijenta. Važno je da se, kada se pojavi jedan od već opisanih simptoma, osoba javi specijalistu, psihijatru koji će najbolje procijeniti kliničko stanje bolesnika.