Homocistein i metilacija

Homocistein je aminokiselina, jedna od građevnih jedinica bjelančevina koja sadrži sumpor i stvara se uglavnom iz konzumiranog mesa. Biološki se sintetizira iz esencijalne aminokiseline metionina, odstranjenjem terminalne metilne skupine (-CH3). Homocistein se može reciklirati u metionin ili pretvoriti u cistein uz pomoć grupe B vitamina.

Kao što smo već rekli, homocistein je nusproizvod u metioninskom metabolizmu tijela. Metionin je aminokiselina koja se primarno nalazi u mesu, jajima, mliječnim proizvodima, ribi, piletini, orasima i nekim vrstama povrća. Homocistein je s jedne strane važan za proizvodnju glutationa, snažnog sredstva za detoksikaciju tijela, a s druge esencijalnih moždanih hormona, neurotransmitera, kemijskih glasnika u mozgu. SAM (S-adenozilhomocistein) je metabolički prethodnik neurotransmitera i omogućuje metilaciju: serotonina (hormona sreće), melatonina (hormona raspoloženja), dopamina (hormona euforije) i adrenalina (hormona borbe ili bijega).

U publikaciji objavljenoj 2003. godine Patrick Holford navodi da vrijednost razine homocisteina može točnije predvidjeti rizik od srčanog infarkta i moždanog udara od kolesterola. Normalna razina homocisteina je od 6,5 do 11,9 mmola/l, ali Halford preporučuje razinu od 6 mmol/L.

Povišena razina homocisteina u krvi (hiperhomocistinemija) oštećuje stanice. To stanje odgovorno je za razvoj širokog spektra bolesti. Manjak vitamina B2 (riboflavina), B6 (piridoksina), B9 (folne kiseline) i vitamina B12 (cobalamina) dovodi do visoke razine homocisteina. Liječenje vitaminima B grupe, cinkom i TMG-om (trimetilglicinom) snižava koncentraciju homocisteina u krvi.

Homocistein je otkriven 1932. godine. Trideset godina poslije Carson i Neill opisuju nalaz homocisteina u mokraći (homocistinuriju) s promjenama u središnjem živčanom sustavu, kosturu i krvožilnom sustavu. Godine 1959. pokazana je povezanost ubrzane ateroskleroze i homocistinurije kao prirođenog poremećaja aminokiselina. Bolesnici umiru mladi u dobi od 30 godina, obično od infarkta srca ili moždanog udara. Taj oblik bolest pojavljuje se zbog genetskog defekta i vrlo je rijedak, a češći je oblik bolesti koji nije genetski uvjetovan.

Rizik od kardiovaskularnih bolesti

Visoka razina homocisteina u serumu snažan je čimbenik rizika za kardiovaskularne bolesti. Istraživanje koje je provedeno u Norveškoj u skupini od 5000 uznapredovalih srčanih bolesnika pokazalo je da terapija snižavanja razine homocisteina u serumu nije dala rezultate. Istraživanje Hope-2 iz 2006. godine pokazalo je da smanjenje razine homocisteina snižava učestalost moždanog udara za 25 posto. Znanost jako podupire mišljenje da homocistein degradira i sprečava nastanak triju glavnih struktura arterija: kolagena, elastina i proteoglikana. Jednostavnije rečeno, homocistein je “korozivni” protein za spomenute strukture arterija. Sniženje homocisteina neće brzo popraviti arhitekturu arterija. Mehanizam štetnog djelovanja homocisteina još je vezan uz oksidaciju LDL kolesterola (lošeg kolesterola) koji se poslije oksidacije odlaže na epitel krvnih žila stvarajući aterosklerotske promjene. Visoka razina homocisteina vezana je uz povećanu tendenciju grušanja krvi. Prema tome, može se zaključiti da je visoka razina homocisteina povezana s koronarnom bolesti.

Promjene na mozgu

Neurološka rendgenska istraživanja pokazala su da se mozak u zdravih starijih osoba smanjuje brzinom od 0,5 posto godišnje, u onih s Alzheimerovom bolesti 2,5 posto, a u onih s blagim poremećajem kognitivnih funkcija 1 posto. Kombiniranom terapijom B vitaminom koji je davan dvjema skupinama tijekom 24 mjeseca, skupini sa B vitaminom i placebo skupini, pokazano je da su gubitak kognitivnih funkcija kao i atrofija mozga bili niži za 30 posto u skupini koja je uzimala B vitamin. Nurk i kolege iz Oxforda od1992. do 1993. godine te šest godina poslije istraživali su u 2100 osoba starosti od 65 do 68 godina ukupnu razinu homocisteina, vitamina B9 i B12 i memoriju te su utvrdili da one osobe koje imaju sniženu memoriju imaju povišenu razinu homocisteina, a snižene vrijednosti vitamina B9.

Novija istraživanja pokazuju da koncentracija homocisteina u krvi nije u korelaciji s infarktom srca i moždanim udarom u žena koje nisu dosegnule menopauzu. Zaključak je da ih estrogeni status štiti od infarkta srca u reproduktivnoj fazi.

Zdravlje kosti

Povišena razina homocisteina u krvi povezuje se s povišenim lomovima kostiju u starijih osoba. Homocistein sudjeluje u sintezi kolagena. Pokusi s vitaminima za sniženje homocisteina u osoba s prethodnim moždanim udarom pokazali su sniženje učestalosti lomova kuka za 80 posto poslije dvije godine terapije.

Također, povišene vrijednosti homocisteina izazivaju defekte neuralne cijevi, poteškoće u trudnoći, neke prirođene bolesti srca, rascjepljenje usnica i nepca te mentalne bolesti.

Uza sve spomenuto, razabire se da je vrlo važno znati razinu homocisteina u krvi kod svakog pojedinca. Test je razmjerno skup i u nas košta oko 250 kuna, nije široko pristupačan i plaća ga osiguranje. U Njemačkoj se svake godine testiraju milijuni ljudi, dok je u drugim zemljama manje pristupačan. Kod nas ne ulazi u standardne medicinske pretrage premda je neovisni indikator rizika za mnoge bolesti, a i dobar je u predviđanju moždanog udara i infarkta srca.

Snižavanje razine homocisteina može se postići boljom metilacijom gena. Znanost koja proučava kako čimbenici okoline mijenjaju aktivnost gena zove se epigenetika.

Naš genski program nalazi se u DNK-a, u središnjem dijelu svake stanice tijela i sadrži instrukcije proizvodnje aminokiselina. Danas se zna da je DNK stanica većinu vremena isključena, inaktivna, ne daje nikakve upute za rad stanice. U stanicama DNK izgleda dlakavo zato što svaki gen ima repić koji strši, a on se naziva histion. Histionski repići mogu se smatrati sklopkama za uključivanje ili isključivanje aktivnosti gena. Našim se stanicama na histionske repiće mogu staviti metilni dodaci koji utječu na aktivnost gena. Znači da vanjski podražaji, u našem konkretnom slučaju vitamini B skupine, uključuju gene u aktivno stanje.

U našem tijelu ima više od 600 enzima koji za normalnu funkciju upotrebljavaju vitamine i minerale kao kofaktore. N. Marin s kalifornijskog sveučilišta testirao je 500 osoba prosječno lošeg zdravlja kako bi otkrio genetske modifikacije koje utječu na jedan enzim MTHFR (metilentetrahidrofolat reduktaza) važan za metilaciju. Oko 10 posto populacije pokazuje varijacije u genima za gradnju tog enzima, što povećava rizik za različite bolesti. U navedenoj populaciji otkriveno je pet tipova genetskih mutacija, a dodavanjem folne kiseline (vitamin B9) u prehranu četiri su se varijacije vratile na normalnu funkciju. Ovo je dokaz popravka gena upotrebom vitamina. Tim je dokazano da je upotrebom vitamina i minerala u prehrani moguće korigirati funkciju gena koji narušavaju funkciju enzima. Enzim MTHFR pretvara homocistein u SAM (S-adenozilhomocistein) nutrijent koji omogućuje metilaciju neurotransmitera i sniženje razine homocisteina. Dakle, visoka razina homocisteina u krvi indikator je slabe metilacije i uzrok mnogobrojnih bolesti.
Razinu homocisteina također podiže stres, pušenje, pijenje kave i tjelesna neaktivnost.
Sniženje homocisteina postiže se i vitaminima: B2, B6, B9 i B12. U metilaciji još pomažu metal cink i TMG (trimetilglicin, koji se nalazi u hrani, grahu i jetri). Kod razine homocisteina u krvi koje su više od 15 µmol/l preporučuju se visoke doze vitamina B2, 50 mg, vitamina B6, 100 mg, vitamina B9, 1000 µmol/l, vitamina B12, 1000 µmol/l, cinka, 20 mg i TMG-a od 3 do 6 grama.

Zaključak

Određivanje homocisteina u krvi u nas nije u širokoj upotrebi. Kao prediktor srčanih bolesti nije još istisnuo kolesterol, niti u nas niti u svijetu. Dobra metilacija tijela hranom, životnim navikama ili lijekovima snižava razinu homocisteina u krvi i poboljšava mnoga funkcijska stanja, od kojih neka ističem: umor, loše raspoloženje, glavobolje, lošu koncentraciju, oslabljeno pamćenje, nesanice, tjeskobe. Normalizacija homocisteina u krvi pridonosi sniženju rizika od kardiovaskularnih bolesti, moždanog udara, atrofije mozga u starijih osoba, poteškoća u trudnoći, defekata neuralne cijevi, prirođene srčane bolesti, rascijepljenosti usnica i nepca, mentalnih bolesti, lošijeg pamćenja, lomova kostiju i osteoporoze. Kod uznapredovale bolesti srca s anatomskim promjenama izgleda da se bolest bitno ne poboljšava, što izaziva kontroverze o vrijednosti terapije.