Što je intubacija

Što je intubacija i kada je ona potrebna?

Prema medicinskom opisu, intubacija je proces kada se pacijentu stavlja cjevčica u usta ili nos, i zatim u dišne puteve kako bi se olakšalo disanje. Zahvaljujući samoj intubaciji, pacijent može disati dok se izvodi operacija ili kada je riječ o hitnom slučaju. Može se također opisati i kao umjetno ventiliranje pacijenta. Što navedena cijev zapravo radi? Cijev koja se stavlja na pacijenta omogućuje otvorenost dišnih puteva. Osim navedenog, ona će također osigurati da sadržaj želuca, slina ili ostala strana tijela ne ulaze u dušik osobe.

Kada se intubacija izvodi? Ona se najčešće radi u sljedećim situacijama: Kada je pacijent na operaciji i pod općom anestezijom, kada je pacijent u komi, kada je pacijent na mehaničkom preporodu ili oživljavanju, kada pacijent ima tešku ozljedu ili oteklinu na području lica ili grla i kada ona onemogućuje disanje, kada pacijent pregledava traheju i bronhu. Naravno, alternativno se mogu koristiti i ventilacije putem maski koje se stavljaju na lice pacijenata ili na grkljan. Međutim, endotrahealni oblik intubacije nudi najbolju zaštitu od stranih tijela u dišnom sustavu.

Da li je intubacija rizična?

Intubacija može donijeti razne komplikacije, osobito kada je riječ o hitnim situacijama gdje je pacijentu ugrožen život. Rizici su sljedeći: Oštećenja zubiju, ozljeda na: sluznici nosa, grlu, dušika, ustima, modrice na grlu i usnama, suzne oči, ozljede kod glasnica, hiperinflacija pacijentovih pluća, udisanje sadržaja iz želuca, pogrešno namještena cijev u jednjaku. Isto tako, u slučaju da pacijent nije zaprimio dovoljno anestezije u gornjem djelu dišnih puteva, može se dogoditi sljedeće: Kašalj, povraćanje, napetost u muskulaturi, povećanje ili snižavanje krvnog tlaka, aritmija, apnea.

Kod dugotrajne intubacije pacijent može doživiti razne iritacije ili oštećenja sluznice traheje, kao i usta ili nosa. Intubacija će se maknuti čim se nakon operacije ili nekog drugog slučaja ustanovi da pacijent može samostalno disati, što znači da se miče umjetno disanje. Važno je naglasiti da će se respiratorni ritam kao i ritam srca pratiti i nakon operacije, kako bi se uvjerilo da je sve u redu i nakon što narkoza kod pacijenta popusti.

Kako se izvodi intubacija?

Postupak izvođenja intubacije će se razlikovati ovisno o slučaju da li cijev ide na usta ili nos. Važno je naglasiti kako će intubacija kod djece tražiti dodatne prilagodbe. Kako se izvodi intubacija? Proces se sastoji od sljedećih osnova: Pacijent je ravno položen na leđa, medicinski djelatnik vrši pregled usta i nosa, u usta pacijenta se stavlja štitnik kako se ne bi oštetili zubi, uz pomoć osvijetljenog instrumenta cijev se nježno gura u grlo i kroz dišni put. Kada je cijev uspješno ugurana, ona se spaja na ventilator ili se koristi kao isporuka za anesteziju, razne lijekove.

Liječnik vrši dodatnu provjeru ispravnosti položaja uz stetoskop, rengenske snimke ili uz pomoć posebnog alata. Što nakon skidanja cijevi? Nakon što se pacijentu ukloni navedena cijev, on počinje samostalno disati uz mogući kašalj, promuklost i nelagodu. Svi navedeni simptomi bi se trebali povući u nekoliko dana. U slučaju da pacijent ne može samostalno disati i da je došlo do određenih komplikacija, tada je potrebno obaviti dodatne preglede i reagirati sukladno nastalim problemima.