Inzulinska rezistencija – uzrok, simptomi, liječenje

Inzulinska rezistencija ima razne uzroke

Inzulinska rezistencija poznata je pod imenima sindrom inzulinske rezistencije ili čak i pod imenom metabolički sindrom te se radi o stanju neravnoteže organizma gdje se pretjerano luči inzulin zbog čega se glukoza ne iskorištava kako bi trebalo. Radi se u stanju u kojem se javlja slabljenje perifernog djelovanja inzulina koji treba olakšati prijelaz šećera, odnosno glukoze, kao glavnog energetskog pogona iz krvi u tkiva u koja bi trebalo kao što su jetra, mišići i masna tkiva. Taj periferni učinak inzulina uočava se u pojačanoj proizvodnji i otpuštanju inzulina iz stanica gušterače kako bi se održala određena razina šećera u krvi. Inzulinska rezistencija može nastati kao rezultat nasljednih, genetskih uzroka, no isto tako može nastati i kao rezultat stečenih utjecaja. Pod nasljedne uzroke spadaju mutacije inzulinskih receptora i transportera glukoze, no ne mogu svi biti identificirani. Kada su u pitanju stečeni uzroci, radi se prekomjernoj tjelesnoj težini, lošoj prehrani, fizičkoj neaktivnosti, no isto tako je mogu uzrokovati i neki lijekovi.

Inzulinska rezistencija ima mnoge simptome

Inzulinska rezistencija sa simptomima ne nastaje odjednom već se simptomi razvijaju i pojavljuju postepeno. Osim što se javljaju postepeno, ne javljaju se kod svih jednakom brzinom te nisu jednaki kod svakoga. Kao najčešći simptomi inzulinske rezistencije opisuju se debljanje, i to konkretno na području trbuha, odnosno, radi se o visceralnoj debljini. Osim samog debljanja, inzulinska rezistencija otežava održavanje tjelesne težine, bilo da se radi o mršavljenju ili debljanju. Umor i pospanost, posebice nakon što je osoba jela također su vrlo česti simptom, dok se kod nekih ljudi javlja izrazito velika želja za slatkim stvarima koja gotovo da ne prestaje. Kod inzulinske rezistencije često se događa nagli pad šećera u krvi zbog čega osoba ponekad drhti, pojavi se mučnina i pojedinac dobije nagli apetit koji često uključuje unošenje velikih količina hrane u organizam. Kod žena se osim navedenih simptoma mogu javiti i problemi s menstrualnim ciklusom gdje menstruacija postaje neredovita te se može pojaviti pojačana dlakavost i akne po tijelu.

Inzulinska rezistencija se liječi drugačije od osobe do osobe

Svaki liječnik će, ukoliko smatra da ste rizična skupina kada je u pitanju inzulinska rezistencija predložiti prevenciju u vidu promjene životnih navika i prehrane. Ranije u tekstu smo naveli kako su prekomjerna tjelesna težina i fizička neaktivnost česti pokretači sindrom inzulinske rezistencije te bi bilo dobro smanjiti tjelesnu težinu i krenuti s zdravijom prehranom kako bi se smanjila mogućnost pojave tog sindroma. Ukoliko već postoje određeni problemi, za postavljanje dijagnoze inzulinske rezistencije liječnici rade mnogobrojna testiranja te s obzirom na rezultate određuju terapiju. Inzulinska rezistencija najčešće se rješava farmakoterapijom, odnosno, lijekovima koji smanjuju inzulinsku rezistenciju. Neke od tih terapija uključuju lijekove koji će smanjiti izlaz glukoze iz jetre, neki se daju kao lijekovi protiv debljine te mnogi drugi koje liječnik prepisuje s obzirom na ciljeve liječenja bolesnika. U ekstremnim slučajevima potrebni su kirurški zahvati, no oni se izvode samo na osobama koje zbilja imaju prekomjernu tjelesnu težinu s indeksom tjelesne težine većim od 40.