Jeste li ikada vidjeli bebu goluba? Evo zašto niste: Zanimljive činjenice o golubima koje niste znali
Gdje se sakrivaju bebe golubi?
Golubi nas okružuju na skoro svakome koraku, no jeste li ikada primijetili da su svi veliki i punašni i da nema mladunčadi? Bebe goluba mnogi smatraju mitom, jer za razliku od ostalih ptica nikada se ne pokazuju. Koji je razlog navedenome? Naši gradski pernati prijatelji potječu od sorte goluba iz pećine ili goluba pećinara. I dok su današnji golubi urbani i naučili su se živjeti uz bok ljudi, njihova genetika im i dalje nalaže da se moraju razmnožavati što dalje od mogućih predatora. Golub će birati što skriveniju lokaciju za gnijezdo, i upravo je to razlog zašto je beba golub tako tajna. Golub pećinar može graditi gnijezda na najskrivenijim lokacijama, onima gdje ljudska ruka ne može pristupiti.
Na obali, ta gnijezda će se nalaziti u pukotinama ili udubljenjima raznih stijena, dok će se u gradu ona sakriti na najvišim crkvenim tornjevima, ispod mosta, u napuštenim objektima. Nakon što se izlegu, mladunčad će provesti više od mjesec dana u svom gnijezdu. Bebe će se tijekom 40 dana razvijati, a sve zahvaljujući ptičjim mlijekom koje će ih učiniti velikima. Kada golub naraste, on izlazi iz gnijezda i ide prema urbanom svijetu. Dakle, nije svaki golub na ulici odrastao kao što mislimo, među njima ima i mladunčadi. Ali kako prepoznati mladunčad kada su isti? Stručno oko može prepoznati razliku. Mladi golub neće imati sjajnu zeleno/ljubičastu boju na vratu, i boja na kljunu neće biti bijela - već sivo/roza.
Da li su golubi drugačiji od drugih ptica?
Golubi su svakako interesantne ptice, što će ih u jednu ruku razlikovati od drugih. Zanimljiva je činjenica da su po inteligenciji blizu vrana, što znači da mogu zapamtiti svoje i tuđe lice, mogu pratiti ljude i imati omiljenu osobu, mogu se ljutiti i uzvratiti, mogu izraditi "oruđe". Na sami spomen goluba, mnogi pomisle na prljavu i beskorisnu pticu, zapravo, mnogi ih zovu gradskim štakorima jer se čini kako samo jedu i hodaju/lete okolo. Da, možda nemamo neku pretjeranu korist od njih, no oni su svakako zanimljive ptice. Evo po čemu su golubi još zanimljivi: Ptice koje imaju pojam o vremenu - Istraživanja pokazuju kako golub ima percepciju o vremenu.
Ne vjerujete? Pogledajte goluba sljedeći put kada poleti baš par sekundi prije nego netko prođe uz njega. Ne sjede na drveću - Iako je ptica, golub će rijetko kada biti visoko na grani i nadgledati druge. Zašto? Golub se jednostavno tako dobro prilagodio na gradski život, da automatski povezuje čovjeka s hranom. Zašto biti visoko i gledati dolje, kada može biti dolje i jesti. Golub će se povući kada osjeti da mu je vrijeme - Kao i mnoge druge životinje, golub će se udaljiti od mjesta na kojemu inače obitava i otići će uginuti u svome miru. Ptica koja voli umjetnost - Zanimljiva Japanska studija pokazuje kako golub može razaznati različite stilove umjetnosti. Daljnja istraživanja pokazuju kako mogu razlikovati i određene riječi.
Po čemu su golubi posebni?
Mnogo je razloga zašto su golubi posebni, a to možete vidjeti i po gore navedenim zanimljivostima. Često o njima stvaramo mišljenje da su "glupe ptičurine", no istina je da su oni podjednako inteligentni kao i vrane. Zapravo, mnogo je slučajeva gdje se navedene ptice svađaju oko određenih stvari poput hrane. Da li ste se ikada zapitali zašto ljudi vole hraniti golube? Golubi se za razliku od drugih ptica vole družiti s ljudima. Oni će često povezati određeno lice s određenom lokacijom, i tako će svaki dan u isto vrijeme dolaziti kako bi dobili određenu mrvicu.
Zabilježeni su i određeni slučajevi gdje bi golub donio znak zahvale svome čovjeku. Kako to da je jedan golub toliko druželjubljiv? Sve kreče od njihovog progresivnog roditeljstva. Par goluba će zajedničkim snagama odgajati svoje mladunče. Od malih nogu, beba golub uči kako je društvo bolje, a naučeno osjeti i kada prvi puta stupi na gradsko tlo i kada osjeti vrevu gradskog života. I dok golub možda i nije najzanimljivija ptica na svijetu, on je svakako fascinantna ptica koja se naučila živjeti u suživotu sa čovjekom.
Tagovi: